13 
w 
*K 
! 
CANUDO O KINEMATOGRAFU. 
B. Tokin. 
»La Revue de l'Epoque« u Parizu publikovala je od februara 
do maja »100 versets d’i n i t u t i o n« R. Canuda. To su niz 
aforizama, misli, razmišljanja i ideja o lirizmu svih umetnosti. 
Napisane u stvari kao uvod da se što bolje ističe važnost kine 
matografa. Svaki deseti »verset« ovaj je : ko će izraziti bes 
krajno pomoću nedefinisanog. 
Odgovor je finalni »verset«: Et seul l'indéfini peut 
exprimer l'infini, a to je kinematografska umetnost. Do 
nosimo u prevodu i resimeu one delove koji govpre o kine 
matografiji. 
A 3. verset. Svakako to je basnoslovna evolucija muzike 
potpomognuta naukom koja je dozvolila da se stvara nova 
umetnost, u pravom smislu u m e t ia\tf š t 2 0. v e k a, nijednoj 
drugoj slična. Ja govorim o kinematografiji. Podrazumevam da 
sjedinjuje umetnost vremena i prostora, plastične umetnosti u 
pokretu, viziju forama razvijene u ritmu, fuzionisanje svih 
izraza ljudskih i van svih dosada poznatih estetskih granica. 
Jedna od najvećih etapa čulnosti, afirmirajući se, fiksirajući se 
odgovara suvereno jedinoj dogmi umetnosti : boriti se 
protiv prolazećeg života, života koji žuri 
dalje, fiksirajući za sva vremena njegove 
izglede izraza. 
Resime verseta 94—95, Canudo govori o tome kako se 
u kinematografskoj umetnosti plastičar i ritmičar sjedinenjuju 
u radu: ecraniste. On predlaže taj izraz mesto metteur en 
scène. Nauka i umetnost isto su tako sjedinjene u kinemato 
grafiji koja je »pretsava tela i duše«, 
9 6. verset. U opštoj neizvesnosti i nemiru današnjeg istorij- 
skog časa i predzorja jedne dosad nevidjene civilizacije i sva 
kako izvanredne sjajne i bogate, umetnost kinematografa unosi 
jednu izvesnost. .. česti. Jedno zastajanje života u sred naj- 
užurbanije i najgrozničavije aktivnosti ljudi. Žeđ prostora uveli 
čana lakoćom načina kojim se ona može gasiti i ta »bolest« 
koja je naša, današnja, ta obcesija — groznica života prepunog, 
ta patetika prepunog života nalaze satisfakciju u uži 
vanje koje pruža kinematografska umetnost. Život ljudi postaje 
sve više simultan. On se dopunjuje pred našim očima. Ljudi 
umnožavaju bezmerno svoje vizije prostora bića i stvari. Snaga 
kinematografske vizije jeste u neograničnoj elastičnosti veza, 
odnosa, fascinacija, u našem triumfu nad prostorom, vremenom, 
prirode i raspoloženja duša. Staro jedinstvo vremena i prostora 
nema više vrednost pred bitnim jedinstvom života kakvog daje 
umetnost kinematografa, 
Resime 97—99. verseta. Priroda sama igra ulogu — nagla 
šava Canudo! Kinematograf je isto tako elan duše i emotivan 
po svome pokretu. On je »vidljiv izraz beskonačnosti«. On je 
»indéfini mora i želja u svim svojim sensibilnim oblicima«. 
Verset 100. I jedino nedefinisano može izraziti beskonačno. 
Canudo je jedan od onih retkih koji su u Francuskoj pisali sa 
razumevanjem o kinematografu. Sa razumevanjem i osećajem 
dostojnim nove umetnosti. Ivan Goli, Mierendorff u 
Nemačkoj, Delluc, Galtie r-B oissiere, Elie Faure, 
u Francuskoj se mogu još spomenuti kao prvi estetičari nove 
umetnosti, kao ljudi koji su pokušali i umeli, da osluškuju za 
kone umetnosti koja se radja. Njihove studije — i studija pisca 
ovih redaka, koji nije toliko skroman da ne bude svestan važ 
nosti njegovih studija o kinematografu naročito one koja je 
izašla u prvom broju »Esprit nouveau«, — udarile su te- 
nïelj estetici nove umetnosti, 
Herman Wendel: Von Marburg bis Monastir. — Eine süd 
slawische Reise, Druck u, Verlag der Frankfurter So 
ci etäts-Druckerei, 
Nas mnogo ne interesuju putopisi Ali bio sam ipak zna 
tiželjan što je vidio g. Wendel u Jugoslaviji. Nažalost g. 
Wendel nije vidio ništa. Vidio je sela. Njegove slike 
kao da su birane da nas prikaže na svim linijama — 
selom. 
Knjigu treba sa našeg stajališta najodlučnije osuditi. 
Nama je žao što g. Wendel ništa nezna o Novoj M I ä- 
dojJugoslaviji! 
Trgovci knjigama. Ima u Zagrebu i neka ,,Narod 
na knjižnica". Kome „narodu" ona pripada, teško je 
odrediti. Ona je mnogo više „Sopstvena" nego narodna. 
Trebala bj se zvati: Trgovačka sopstvena biblioteka 
knjiga, urednik M. B, Janković (po krsnom listu M, Bla- 
žekovlć.) 
Ovo nam je najviše upalo u oči: U „prevodu" ove bi 
blioteke izlaze u poslednje vreme neke knjige (Le Bon: 
Psihologija gomila, Dostojevski: Bedni ljudi, Dumas: Go 
spođa s kamelijama. P, Louys: Afrodita. Maupassant: 
Baština (čir, Nasledstvo), Herceg: Gjurkovićeve kćeri, M. 
Gorki: Na dnu) kojie su već davno prevedene na naš 
jezik i štampane —• ćirilicom. Sve ove knjige ne nose 
nigde imena prevodioca (tek neka početna slova), a niti 
ikakove napomene ako je možda preštampano 
s ćirilice. Teško je reći nešto pozitivno, ali se može 
s pravom sumnjati, da se ovde radi o čisto merkantilnoj 
i nesavesnoj raboti. 
U ime naroda, u ime Boga, u ime umetnosti — podiže 
se jugoslavenska trgovina — trgovaca knjigama. Oni šta 
više ne šalju knjige revijama čim izađe koja nepovoljna 
kritika. 
Oni misle, o njima treba pisati uvek povoljno, da bi to 
bilo u interesu njihovih — džepova. 
Hoće li se iko- pobrinuti, da Ustavotvorna Skupština do 
nese osim drugih §§ i reformi i neki § o autorskom 
pravu književnika ,i umetnika u našoj zemljii!? 
Makar § pod imenom: „Zaštita višjh životinja" u Ju 
goslaviji. 
Le Penseur. Film E. Fleya (Olimp kino). Ovaj francuski film 
svakako je pokušaj novoga. Ceo je komad više naznačenje 
onoga što se u tome pravcu može dati negoli ispunjenje toga. 
Tim putem treba poći. Glumac koji igra glavnu ulogu A. Nox 
odličan je, — Ostali filmovi što ih vidimo u Zagrebu osrednji 
su. U jednome C, V e i d t ponova pokazao da je neosporno 
jedan od najjačih i najizrazitijih kino glumaca. — Ovde i onde 
dolazi po koji prijatan, svež američki komad bez naročitih 
pretenzija, ali pun života. 
Prevodi naslova su nakaza našeg jezika! 
Redakcija je primila sledeće knjige i revije koje su vredne da 
se spomenu: 
Rudolf Pannwitz: 
Die Deutsche Lehre, 
Botschaft des Geistes an das Volk der Arbeit, 
An die Jugend, 
Mythen: III Der Elf, 
I Das Lied vom Elen, 
Baldurs’ Tod. 
Einführung in Nietsche, 
Botschaft des Geistes, 
Das Namenlose Werk, 
Der Gott, 
Europeisches Gedicht, 
Der Geist der Tschechen, 
Pannwitz je pesnik i filozof o kome ćemo opširnije govoriti i 
njegovim delima u jednom od narednih brojeva. Njegovo de-
	        
Waiting...

Nutzerhinweis

Sehr geehrte Benutzerin, sehr geehrter Benutzer,

aufgrund der aktuellen Entwicklungen in der Webtechnologie, die im Goobi viewer verwendet wird, unterstützt die Software den von Ihnen verwendeten Browser nicht mehr.

Bitte benutzen Sie einen der folgenden Browser, um diese Seite korrekt darstellen zu können.

Vielen Dank für Ihr Verständnis.