48
Formalna sloboda misli i njeno stvarno ropstvo, Protiv
modernističke književnosti, itd.). Demaskirajući često veo-
ma agresivnim putem, lažnu revolucionarnost pojedinih fan-
farona (Thirion o Emmanuel Berlu, beogradski nadrealisti
0 Draincu), nadrealizam dokazuje još jednom više da je
sposoban da bude jedan praktičan instrumenat marksizma.
1 tako se kritički aktivitet nadrealizma izjednačava sa nje-
govom socialnom akcijom.
Autokritika nadrealizma, započeta krajem 1931 u Be-
ogradu, pretstavlja jednu sintezu teoriskog rada i kritičkog
aktiviteta, primenjenog ovde na sam nadrealizam.
NADREALIZAM KAO CELINA
Kada se, dakle, zna šta je sve učestvovalo u postanku
i u postajanju nadrealizma, i na kojim se sve planovima
nadrealizam razvijao i manifestovao, kada se vidi da svi ti
različiti planovi i vidovi njegovog raizvijanja i delovanja
predstavljaju jednu nerazdeljivu celinu, onda je shvatljivo
da odbrana nadrealizma znači odbranu njegove celine, znači
borbu za održavanje njegovog integriteta. U toj borbi, tri
su karakteristična momenta: Aragonov članak Le surrea-
lisme et /е Devenir revolutionnaire, brošura Misere de la
Poesie od Andre Bretona i Nerazumevanje Dialektike od
Milana Dedinca, Koče Popovića i M. Ristića; (NDIO 3, juni
1932). I tu i tamo, u pitanju je bilo da se što ubedljivije
pokaže kako socialno opredeienje nadrealista, njihovo pu-
no prihvatanje istoriskog materializma niu koliko ne zahte-
vaju napuštanje nadrealizma. Taj problem bio je pogrešno
postavljen od strane izvesnih ljudi koji su pretendovali da
kritikuju nadrealizam u ime marksizma, koji nisu videli da
se nadrealisti nisu izvan ili pored nadrealizma, i kao posle
nekog otkrovenja, opredelili za marksizam, već da je sarn
nadrealizam svojom sadržinom i svojim razvojem bio taj
koji ih je doveo do marksizma. Za nekog ko stvarno pro-
suđuje sa gledišta dialektičkog materializma, ni nadreali-
stičko istraživanje ni samo nadrealističko stvaranje ne mogu
biti nešto što treba likvidirati, jer iz samog tog stvaranja
i istraživanja prirodno rezultiraju marksistički zaključci
koje su nadrealisti umeli da uvide. U decembru 1931, Ara-