12
Na putu dana sreo je Morton mnogo glupavih čudesa. —
Banalno. Ha! Triumf. Sreo je Mirjanđeju. Prvi put pod suncem..
U danu. Prvi puta čuo je njen glas. Govori. — Nikifor sluša. —
Mirjanđeja pita: Vi ste nesumnjivo neobičan čovek?
Ne Mirjanđeja. Ti. Na ulici mirisava. Ja ne znam tko sam
i što sam. Ja znam. Čovek nisam. Ja sam monstrum. Ja se nikako
posve ne razumem. Ja nisam jedan! To znam. Jest! Ja sam
jedan. Samo! Ja imam 77 telesa. Ta su tela rasejana po svim
delovima sveta kao savest ljudi. U velikim gradovima. — Sada!
Vreme je 4 časa. Posle podne. Moja tela u ovo isto vreme stoje
još na 76 mesta u 76 ulica i govore reči
Ja govorim Tebi. loš 76 usta govore te iste reči u svet
A! Ja sam ipak samo jedan stvor. Kako? —■ Neverovatno! Istina.
Čudo! Meni je pjana providnost dala 77 telesa.
Ti! Moja velika otkrivena tajno. Čista i bela. Svilena i lepa
Neverovatno dobra. Čudna. Vatrena. — Najmilija u triumfu pod
sunčanotn kišom. Tugo moje mudrosti. Idole iz carstva zazvez-
danog. Ti ne znaš tajnu moga života.
Mirjanđeja moli:
Reci mi. 0! Reci kraljeski mudri Nikifore. Najveći među
carevima. Najsilniji među junacima. Najmudriji u dolini mrkih
mudraca. Najlepši od najlepšega. Najbolji od najboljega. Reci!
Otkri mi tajnu o sebi! Umreću! — Digni me iz groba. ■— Među
crvima je gadno i odvratno. Odvedi me u tvoje najviše svetove.
Tamo život nije tako uprljan i gadan kao u ovoj močvari među
komarcima. Reče ,,Bog“ i komarci su nazvani Ijudi. Spasi me!
Spasi! Nikifore najveći u svojoj dobroti!
Ne! Mila od najmilijega. Mirjanđeja! Pati! Tu dole! Ovde
kod mene trpi se više. ■— Odviše Te volem, a da bi lice Tvoje
iznakazio večnim bolom. Ne! Prva suzo moga oka! —- Odviše si
bistra a da bi dušu Tvoju pomračio najcrnjim mrakovima. Ne!
Odviše si mi vredna a da b\ Te ponizio istinom iz tnoga sveta.
Patiti! Smejati se! Lagati! Živeti! — Samo ne pitati ništa o stva-
rima s one strane.
Slušaj. Evo da ti kažem najvažniju istinu o nama. Osećam
da će se s nama dogoditi neverovatno lakrdijaško čudo. Zalosno
i veselo. Daleko od sreće. Neugodno. Tragično. (Lokalna tragedija!)
Zato! Ja želim da se pozdravimo. Oproštaj. Ne znam zašto. Ali
znam da tako mora biti. Promena juri vanumnom brzinom. —
Mirjanđeja! Budi mi vesela. Ne plači. Suze su bolest. Suze ubi-
jaju. Razdiru. Izjedaju. Podgrizaju. Telo se ruši kao u drvosečama.
Mirjanđeja budi srećna. Zbogom! Ljubim ti požudne ruke. Noge i
prste, oči i kosu, usta i obraze Ti ljubitn! —Nemoj sagoieti od
moje vatre. Volem Te, jer inrtav više neću voleti živih ljudi. —
Celivam Te, jer mrtav više neću ljubiti tvoga tela.