10
zemlje) da nas proguta? Nije li možda jedan takav sudar
ili iznenadni kosmički potop suviše tragična smrt za
zemlju? Dođe li do propasti, nekoliko časaka 26. juna, bili
bi ispunjeni najstrahovitijom borbom za opstanak. 5000
milijuna ljudi (i koliko milijarda životinja?) boriće se i
propašće. Zemlja će postati grobnica koju vuče sobom ko
meta, rep komete kao triumfalni plen. Za zemljom lebdeće
nekoliko stotina (recimo astralnih tela onog na zemlji, čija
je duša bila u stanju da se oslobodi od tela za vreme ka
tastrofe. A možda će otrovni gasovi uništiti i astralna tela.
26. juna milioni pokajaće svoje grehove i misliti da je
propast došla zbog pokvarenosti (čudnovato da crkva još
nije iskoristila dolazak komete sa ružnim imenom za
svoje svrhe.)
2.
Sve je to možda vizija.
Razume se mi ljudi ne dozvoljavamo u svome pravom ili
uobraženom ponosu ni samu ideju da zemlja može pro
pasti. Možda bi zbog toga trebalo želeti da zemlja zbilja
propadne. To bi naučilo nekoliko miliona uobraženih
pameću. Samo što u stvari oni nebi ništa od toga imali,
još manje drugi. 1 dobre i rđave kometa bi odnela sobom.
Ljudi nemogu dozvoliti ideju da nas neka kometa, neki
vasionski beskućnik koji traži svoje mesto po
svemiru, svoj »socialni« položaj, može zbog toga pomeriti
sa naša mesta. Moželi zar jedan purgar dozvoliti pomisao
da će on propasti zbog nekog interplanetarnog
anarhiste? Otuda, a to mi se desilo nekoliko puta
kada sam hteo da povedem razgovor o kometi, jedan
purgar neće ni da čuje da se govori o kometi. Većina
ljudi ne dozvoljava da može biti stvaranja novog, da ga
može biti van zemlje, a još manje to da mi budemo žrtva
u tome stvaranju.
3.
Ako je kometa zbilja nov svet koji se stvara bilo bi zbilja
dobro da svet propadne. Tek moglo bi se desiti da se
najbolje ćelije, najbolje duše, najbolji fragmenti, ap
straktna tela, sve ono što je bitno i sadržajno na
zemlji, pa i sama zemlja stope sa telom komete pa da
indirektno kroz milion godina učestvuju u stvaranju no
voga sveta. Boljeg ili isto ovakovog? . ..
Trebalo bi, tako ponekad govori filozofija, svest i neka
etika — dali se sve to tiče komete — da se bar ono sa
čuva što je najbolje. Tj. trebalo bi da živi astralno. U
ostalom „vidićemo“ — qui vivra verra —- posle propasti
dali će se astralna tela bar sačuvati. One će razgovarati
dugo i dugo između sebe jureći na putu kroz svemir pra
teći kometu koja traži svoje mesto.
Biti ili ne biti?
4.
Rešiti pitanje može samo onaj čije bi biće obuhvatalo ceo
kosmos spiritualno i fizički, psihički i materialno. Onaj
koji obuhvaća ceo tok, sve delove, sav raspored, odnose
i hierarhiju svega što je poznato i nepoznato. Onaj čija bi
svest obuhvatala svest zemlje planeta i vasione. Pa i on
dali može to. Jer, ako Pons-Winnecke treba zbilja da nas
upropasti on onda nosi sobom, već sada, novi
duh, nove zakone, nove svesti: Novu dina-
miku, n o v u logiku, pred kojom je ništavilo
sva naša svest, sva naša kozmičnost i di
namičnost.
5.
Ne želimo da svet propane. Ne zato što mislimo da je on
najbolji kako je to Leibnitz mislio, niti zato što bi ga na
ročito cenili, nego jedino zato što mislimo da je on još
u v ek material za gradnju, jer mislimo da se još može
pokušati. Lično ne želim, jer volim život, pa makar živio
samo još koju godinu.
O svemu tome kometa ne vodi računa, nje se ništa naše
želje ne tiču.
Ona ima r e č!
Vrlo je verovatno da će interplanetarni anarhista projuriti
mimo nas, prezirno, ... i 27. juna, ako ga bude, svima će
ljudima: purgarima, nitkovima, dobrim i lošim, hrabrim i
bednim, stradaocima i vegetatorima, biće lakše.
6.
Zemlja će se i dalje okretati, ili ne okretati oko sunca.
Život zemlje i naš biće prolongiran. »Biti ne biti« pitao je
Hamlet.
Desilo se ma kako, u oči 26. juna najveći, ogromni deo,
čovečanstva postaće Hamleti, Tragikomični Hamleti.
Es lebe der Zenitismus!
Natürlich bin ich Z e n i t i s t und will unserem Organ in Euro
pa eine erste Stelle schaffen. Euere Idee ist grossartig.
Vive Zenit.
Ivan Goll.
MAKROSKOP
KANDINSKI
Lj, Micić.
Čemu ponavljanje?
U stvaranju nema ponavljanja. Stvaranje je uvek novo. Čak
u prirodi koja verovatno ima manje duha od čoveka — nema
ponavljanja: Ima stvaranja, varijacija i selekcija. Zašto da to
onda čine ljudi, koji su viši od same prirode i umetnici, koji
su viši od ljudi — koji su nadljudi.
Stvaralac mora biti čovek _|_ umetnik!
Nadčovek!
Umetnik mora stvarati.
Umetnik mora stvarati novo.
Umetnikova afirmacija je fenomen.
Umetnik je fenomen.
Odreći se svega van sebe, odbaciti tradiciju — stvoriti
novo iz sebe — to je čin i delo kreatora koji uvek stvara
nove fenomene.
Takav jedan umetnik fenomena, posve novih neovisnih od
j u č e to je Rus
Kandinski
koji je početak nove umetnosti u celoj Evropi.
On je prvi koji je smelo, uz smeh i porugu odbacio sve posto
jeće forme. On je prvi apstraktni i duhovni umetnik.
»Das geistige in der Kunst« njegova je prva zastava i — po-
beda.
On stvara nove umetničke fenomene van pri
rode. Zato je on velik i dosada nenadmašen. Rus (a to baš
nije sporedno!) Kandinski najjači je dokaz za mogućnost
novoga bez ikakove veze sa prirodom i sa tradicijom,
Umetnik nosi u sebi posebnu umetničku prirodu. Ta
kova nadprirodna umetnička individuacija
jedina je stvaralačka!
Nadčovek!
Fenomen!
Kandinski je apsolutni stvaralac i apostol mistične čovekove
stvaralačke duše. .
Toliko možemo reći o njemu posle onog što smo videli samo
u reprodukciji. »Ženi t« smatra ovo za naročitu dužnost. A
kad slobodne kremaljske dveri budu i nama otvorene . .. (ve
lika je to čežnja) — onda ....
U Moskvi izdana je njegova monografija s vlastitim predgo
vorom. (Naklada ruskog odelenja likovnih umetnika pučkog
komesarijata 1918. Gotovo je indentična s onom što ju je još
1913. g, izdao »Sturm« u Berlinu).