04 C 4
Internacionalna . revija
SHS Zagreb - meseca Juna 1921. Urednik: Ljubomir Miete Uredništvo i uprava: Hatzova ulica broj 9 I. kat
SADRŽAJ: I. Goli Zenitistisches Manifest / B. Tokhh Phm / P. Noël The Sick Solcher / D. Aleksić Kurd Schwitters / M. Sauvage Le cercle / R. Petrović Lovčevo bdenje / S. Vinaver Ženidba vrapca Podunavca / A. Sperber Juli 1919 / B. Tokin Kometa Pons-Win- necke, Zemlja i Zenit 5 Makroskop: Kandinski (Lj. Micić) / Pokušaj jedne loialnosli / Pesme jednog epigona i plagijatora / Imažinisti / Canudo o kinemato- grafu / Knjige i časopisi / Biblioteka Zenit / Itd. Klišeji: V. Foretić Portret švicarskog kelnera - Portret jednog Slo- venca / R. Henkl Autoportret
Zenitistîsches Manifest
Ivan Goll — Paris
Jeden Morgen um fünf Uhr, überall, auf den fünf Kontinenten, erhebt dieselbe
ZEITUNG ihr übernächtlich graues Haupt mit den schwarzen Lügen des Lebens:
Friedenskonferenz = Mord im Käsege-
schäft = Der Sprung aus dem Herzen der
Geliebten = Kauft Gillette Rasiermesser =
Bergson in Amerika = Wählet Nero! =
Hurra !
0 Europäer mit kurzen Stirnen, Frauen mit zu engen Korsetten, Kinder mit troja-
nischen Pferden: ihr alle, Feinde einander, Feinde des Bruders und des Vaters: ihr alle,
Kronen der heiligen Schöpfung, jeder mit einer papierenen Krone auf dem ameri-
kanisch geschnittenen Haupthaar: Sozialisten und Royalisten, zerlumpter Prolet im
Ölrevier, berlockentanzender Banquier in London:
Oh!
Nein! Nein! Glaubet nicht, dass wir wieder einmal mit Phrasen der Liebe zu euch
kommen: Genossen, Brüder, ihr traditionellen Gipsköpfe, verdummte Professoren, ver-
alkoholte Beamten gehirne, versäuchte Haut- und Seelenärzte: nein!
Wir hassen hassen hassen euch!
Aber wir wollen die elende Maske des kapitalistischen Karnevals von eurem Ge-
sicht herunterreissen wir wollen alle eure Schamgewänder und zynischen Efeublätter
euch von den Gliedern zerren, bis euer Hirn, wie ein schmutziger Schwamm verdorrt,
euer Herz, wie eine alte Semmel ausgetrocknet, vom Regen und Sturm unserer Feind-
schaft schwellen und schwellen und platzen
dann
ihr als Tiere, als Mörder, als Militaristen geborene, von Homer bis Marinetti mit
Kampfgesängen aufgepäppelten Nationen, ihr mit Bibeln, Witzen und Strafgesetzbüchern
statuierten Zivilisationen, ihr Völker, dann wollen wir euch über die Kasernen und
Justizpaläste hinweg, auf denen »GOTT MIT UNS« und »LIBERTÉ ÉGALITÉ FRA-
TERNITÉ « im Golde prangt, über eure Mauern und Moralen
hinweg
ZENIT
zeigen
SONNE
Katarakte von Wahrheit, millionen Volt himmlieschen Lichtes
Unsere erstklassige Ia Denkmaschine
wird euch vergiftetem Geschlecht flüssige Sonne in eure kondensierten Milch-
büchsen hineinverarbeiten*.
WAHRHEIT
Nein! Nein! NEIN! Wir lieben euch keineswegs!
Wir wollen euch nicht umarmen, ihr Heuchler, ihr Verdummten, ihr Frommen, ihr
Politiker, ihr Syphilitiker, ihr sentimentalen Kleinnationalen! ’
Nationen! Stammbäume! Urgeschlechter! Quatsch!
MENSCH!
Wir sind nicht Franzosen, nicht Serben, nicht Deutsche, nicht Neger, nicht Luxem-
burger!
Wir sind Europäer, Amerikaner,
Afrikaner, Asier, Australier!
In dieser Zeit der notwendigen Trusts ein gewaltiges Welt-Dokument:
ENIT!
\
Mit Ozon, Wasserstoffsuperoxyd und Radium wollen wir eure Münder und Herzen
reinwaschen, auf dass ihr als Menschen, ohne Abzeichen, barhaupt, ohne Zylinder,
Chaffeurmütze und Helm in die ofenne SONNE der Wahrheit treten könnt, ohne den
Sonnenstich oder die Schlafkrankheit zu bekommen.
2
f
Vinko Foretic — Vis Portret svicarskog kelnera
Phm / Kynojia CBeTor FleTpa
Boutko Tokhh / 3arpe6
Hac y3BHiueH>a: Moja Ayma h Ayma PiîMa cjeAHHHJie
cy ce. Haine cy Aymé jieÔAeae H3HàA npocTopa.
*
HpeAOcehaj : neniTO he ce aoivawth. Thxo na
OH;i;a rnaciio roBopn.no je y Menu: jchito he ce ao-
roflHTH. OaeKyjeM. Taao caM roBopiro ceôn, iiacxaBaK
floca^aiLHM eMopujaMa. HacxanaK neoHeKHBaiie hh-
TeiiBHBiiocTH.
yjomao je TpeiiyTaK KaA je MOMe 6nhy Tpe6a.no
onpaB/],aH>a h o^roBopa ceôn.
ïï o ji e t : flHiiaMHHKH h 3anocHH H3pa3 ncHxo-cfiHSHO-
.noiiiKO-acTpajiHor cacTaBa Kojn noce Moje HMe. E,naH
— jiHHHje, ckokobh, aaiiocii, Kojn HopaaîaBajy Mojy
i[epcoHa,niiocT. HpopouKH momchth jep xepajy ÈeiiaMO
rj\e he ce aohn ao OTKpoBema. IJMnyjicHBHOCT n ejiaii
;u;a oÔJiHKa MOTopa Mora SKHBOTa h SKHBOTa apyrnx.
Maiiac npopoHKH MOMenaT hoctio je oôjamibeiby cmh-
cna ïKHBOTa. y onapanocT. OnàpaHOCT h onpaBAame
eKCHCTeHpnje. YsBHiueibe.
/], b a æ e t e p m-z h h 3 m o - MOTopa: Phm h ja.
hbnxoB KOHiaKT pesyjiTax Tora: hob cMHcao, ona-
paHOCT ïï y3BHHieH0CT. Moj motop to je otio hito ja
hochm, caApamM y ceôn, oho hito Me Kpehe. Moja
ocoôa, Moj mœbot ao Tora Aana.
/l,eTepMHHH3M0-M0T0i) Prma to je meroB jkhbot
npouuiocT h caApataj h motoph Kojn ra canHibaBajy.
To je Phm. OiincaTH Phm, nojeAHHe MOMeiiTe to je
nocao apxeo.nora, Hcxopmiapa, MOHorpacfia. OceTHTH
Mohiio, en bloc, CHHTeTHnno to je Aeao yMeTHHKa.
^Be ce Aymé OTKpHBajy h caonniTaBajy caMO aTpaK-
pnjoM h KOHTaKTOM.
Phm je p e 3 e p b o a p sKHBOTa, H3pa3a, hiiciih-
papnja, pemaBama, penyjiTaTa. ÜKyn CHMôojia h eHep-
rnja. Phm je Mysej. Mysej h®bh KaA ce oa^HBJbaBa.
Ohœbh y KoiiTaKTy ca atHByhHMa. Oôhhiio JbyAH no-
cMaxpajy caMO Aeao. OHAa ce Aeaa Aajy caMoTjieAaxH.
A,th He SKHBe. — Ja caM sÉHByhn. — Phm îkhbh hh-
TCH3HBH0 TeK pHAa eanpaeo kha je rjieAari H3 Aa.iBiiiie.
Ca H3Becnor ocTojama. OiiAa (fioiiTane, najiane, cno-
MeriHAH, ôaniTe, Kyhe, ppKBe, pymeBHiie, amme, AHiiiy
3ajeAH0. Kao penîma BHÔpnpa CHiiTe3a CHiirre3â. Phm
je Ta/i,a CHMcJioiiHja. H cse je na cbomc Mecry. Jep y
Pnwy Tpeôa Aa je cme na cbomc» Meoxy. Phm 8 fi ami:
Bapom — yMeTHHHKO Aeao.
C/iMKapcTBO, BajapcTBo, Pen>et}], apxmeKTypa, My3MKa,
necMa, Poème Visuel.
*
Phm nocMaTpan ca Aaamne Aiime eMaHHpa Kao skhbo
Gnhe. (A h HHane Aeao BeKOBa Tpeôa nocMaTpaTH- ca
AajLHHe, Aa 6h ce cyAHJio npaBHJiHO o onoMe hito je
AaHac AHCTaupHja.) yAaamo caM ce. OTHiuao caM y
PoKa m Haiia. P.neAao caM: iipeAaMHOM nojbaHe, h
Kao pejbccf) na xopnsoHTy, Phm. ,3,aa>e Mope jihkhm
noTeoHMa. HHiyi,e iipeKHAaiiocT. Cnopo cBe je moho-
toho. Phm je BHÔpnpao, to ce bhah oceha, to npoônja
— Kao spaipi cyHpa — Kpo3 MOHOTOHHjy. Phm: CBe-
Tjiehn pejbec|), miacTHKa Koja ouapa. HoTKpeiiJbeH to-
jihko eBOKaTHBHHM eaeMeriTHMa h cHaraMa, ycjieA koii-
TaKTa Ayma nac onapaHOCTH noneo je. OnapaiiocT je
ÔHJia Beh y TOMe hito cy aee Aymé Morne roBopHTH —
TejierpacînijoM 6es arnica Ayma — Kpo3 h npeKO npo-
c;ropa. Me^ycoÔHH MariieTH3aM npHBaanHO je. HpBH
KOHTaKT AOBeo je coôom APyre.
Pa3roBop flyuua ...
Æyma PnMa OTKpHBa ce . . . Ayôam cMHcao h pa3aor
nocTaje pa3yMJbHB.
C b e y P h m y, CBe Kyno.ne (cBana Kynoaa no jeAaH
pe.ibeif') na pejberjiy), CBe ppKBe, Apea, nanane, CBe je
caMO noMohiio neniTO hito boaii rjiaBi-ioMe. CaMO no-
Ma®e Aa ce hctiihc rnaBHo. CBe je riocTojajio en soi a.nn
HMa.TO joui jeAiior AyooKor pa3aora h nocTojao 36or
ibera. Cne je HMano CBora oiipaHAarna, Koje je Tpaaouio
h HMa.no joui AyÔJber onpaB^aiba. Cbh th pe3yjiTaTii
xTejrn cy joui jeAaH peayjiTaT. CniiTese ocehane cy h
3Ha.ne cy Aa cy OHe mia'iajne y CBOMe jeAHHCTBy. Hdh-
xob je CMiicao aobccth ao OTKpoBema h najBHiner ot-
KpoBeiba:Kynone Cb. IleTpa.
K a a e a y M h k e ji a iH) e ji a rpaBHTnpa CBe. Ka Mh-
KeaaH^eny ysBHiiiHTejby Ayma h H3pa3Hon,y eHepre-
THKa, 6n.no peujy, ôojoM, .nniinjoM, (fiopMOM, KOHCTpyK-
pujoM, KynonoM. CBe je hdijio Kynojrn. Cbh Ae-noBii
BapouiH, CBe Kyhe, ippKBe, Apea, cjiOHTaHe, myAH, CBe,
3
jeflHOM peujy cBe'je npHHöcHJio ceöe Kao /jap KynöJiH.
Cße’ce flöBpniHjio y iboj. Hochjio Moje odoacaBaibe i-boj
(— h iBCMy). Ona je caKynjLaBajia cbc Aap°Be> bh-
bpnpaiba, ooo/KaBaiba. Hocmia hx bhcoko, h 3 p a sk a-
Bajia hx y3BHcyjyhn. /Jyma PnMa iraje xiejia,
Mor.ira, Apyr^e a& ce y3BHCH h hoch ceöe y BHCHiie,
nero caMO Kpo3 n.e (itéra). y Phmv saiipano ne jkhbc
jby/iH nero Jiyaie.
CnnpwTya/iHocTM.
Moja ce /lynm y3BHCHJia. J\bc Aymé,
/lynia ?HMa, (MiiKejiaH^e.na) h Moja,
bpaTHMH.ae cy ce. Ileiea-ne y bhc h
Hcnyii.aKa.iie cy nac/pyx u npocTop.
P h m h m a u, e h t p a. ,H,pyre Baponin HeMajy ra. Ba-
poniH cy meTajiHHiTa, iipojrasHuiTa «ty/pi. Ajieje hjih
icyhe EyA npojiaae, HAy h AOJia3e h OAJia3e jbvah.
BpTJiosH. Phm HMa peiiTpa. I],eHTap to je KynoJia Cb.
BeTpa. Kpyr. IToöoHmocT. y3BHHiaBaibe. Phm je CKyn
»nyTOKa3a« h MOTHBa Ka ecxeTHSOBaiby. Phm cTaBJta
niiTaiba h OAroneTa. Ajih r.;ie cbh »nyTOKasH« ynvhyjy
na onor Kojii o/p’oneTa y hcthhh Ha MHKe.aaiiije.na.
^OBpmyje oh ime HHTaaa, jedrio ;i,o6a. Oh je iypaj,
pH.ib h HciiyibaBaibe PeHecance.
Moja je ßyma, hiii,na K.a cBOMe oj\-
roHeTaiuy.
CBeT.TiocT je Heciajia. y cyMpany Kynojia je ner-Jie^a-ira
jour yHyTpaniHHja. y Mpaty BH^eo caM jom je/pry öjih-
CTajyhy Taany cjaja: Kynojiy... y npocTopy H3Mel)y
Pirna h ceöe (h y ceön): öopöe, cyAÖHHe, yMeTHHKe,
BH3Hje, cTBapaina. ICma/r, cbhx BejiHKor y m cthhk a' k aK o
riapatjyje KOHpeiipHje, Kano ce öoprr. KäKo KoncTpyjHme
ac,T])ajiHOM ;j,yniOM, /pyinoM, tcjiom, KpBJby. Kpo3 ibera
cje^HHHJie cy ce öopöe, cy/parne h jbvah 3a kobmocom.
J e a a ii, h 3 a m a b m h h 3 c b e r a, k o 3 m o c a, p e-
a Ji h 3 y j y h h ceöe c j e a h ib a b a o je n o h o b a
ca K03M0C0M.
CHMc|iOHHja MOHyMeiiTa.îTHOCTH h eosmhhiiocth,
mhbhocth. HHTeH3HBHOCT. CHara h crvmpeibe.--------------—
y m e h h: npHHpe.viaibe c»a hob mïhbot, nacTaBaiv y3BH-
meiba. TpyAH cy ce uiHpHJie h uejio. Ja caM napacTao.
PvKe cy ce mnpHjie h upeto, Kpo3, npocTop c-iiao caM
CBoje no3ApaBe, eMopnje, pjejiOBe, ripHsiiaite, oôojKa-
p,aite h ôpaTCTBO KynojiH iteHOM yMeTiiHKy »öpaTy
öoroBa«. Cne Aynie cacTajie cy ce, öpaTCKH jieÖAejie...
JKmbmm. >Kmbot: peann30Barbe y3Bnujett>a.
Hanncao 15 h 16 jyiia 1920 y Phmy, Kao (frparMeiraT
je/jiror poMaira Kojn he ce iiHcaTH ohojihko avi’o ayiop
ôy/ie JKHBeo.
The Sick Soldier
Percy Noël - New York
,,Corne back“ said they and lifted him
from where he lay half dead;
but once upon his feet he saw
the land that lay ahead,
where cannon belched and rifles spat
making globs of red.
,,No! No!“ cried he and staggered fro
to stop and fix his eyes
upon the hills of Serbia,
the Bulgar's stolen prize,
where overy wife and sweetheart knows
how a soldier dies,
,Aou‘re sick. Corne back a little time.’’
But he looked straight ahead
and not one pace away would move
from Serbia that bled,
while cannon belched and rifles spat
making globs of red.
Amerikanski pesnik, živi učesnik u stvaranju internacionalne
umetnosti, učestvovao je uz našu vojsku u najvećim okršajima
na Solunskom bojištu.
Kurt Sch wittere Dada
Dragan Aleksić - Prag
Walter Mehring po Japanu pandadaizira kao Dada
New-Ocase a Hannover nosi Schwittersa t. z, naj-
pozitivnijeg dadaistu i posrednika Hasenclever'
Hülsenbeck matscha, koji analogan svemu, oko-
rišten svima, čuvan tehnikom astudija zove sebe
Dada-Antidada pesnikom. Fenomenalno je Hülsen-
beckovo odricanje od njega, Dadayama — pljuckanje
na Anna-Blume (C, Ribemont Dessaignes fićuk
»Java-simptome«) a ipak ako je DADA rastrgan
jedna rastrganost pripada Schwittersa,
Dvopolutna zemlja i dvopolutni Schwitters pesnik-
slikar, Umetnost se ne kondenzira bukvarnostrogim
međama (Pierot Marcetto) već se nedeljnosvcčano
i novokostimira, Meketanje starostavnosti preskulp-
tiše neke ideje u nepomičnost, centropomaknuće si-
stematike nestaje — Schwitters ne miče pomičnost
već ograničenost — DADA je globetreterski orna-
mentiran generalnošću, on muzicira slikarskim sti-
hom skulptura ili slika muzico-skulpture stihovima
— Schwitters čovek ne sadsmione dobe već futuro-
academicae —
Na Schwittersa Preddadaistu pljunuti — Ležerno
— Schwittersa dadaistu okovitlati sa tri mlaza obo-
jenih lampi — Mikroskopom tražiti generalnost je 0,
generainost staviti distancijalno je jasnoća —•
Schwitters je generalno dadaist u svome izrazu on
je Merz-Kunst — Merz-Kunst — Široka sbkarska
hipodroma. Sve se akademsko i klasično moglo
naučiti kao imitativno realitno prema prirodi —•
Tehnika se uči uokvirena školom, katedrom, cvike-
rom i t, d, (Pollice verso!) — Ali tako ostati bez
umetnosti nije slučaj. Izražaj sebe — temelj
umetnosti — ^e ne uči; linije, forme, boje i reči daju
komplikovanu kombinaciju izražaja, sinteza materija
sa vazduhom umetnika — Schwitters se izvinuo iz
učenja i ide prema jedinoj genijalnosti — On misli,
slika se ne može rastumačiti materijalno govora,
kao što se ni reč »i« ih »to« ne može naslikati —
(Apsurdologija) — To je bitno bez konstatacije —■
On slika bez elementa prirode, uzima e 1 e m e n a t
4
slike. Te apstrakcije opterećuju shvaćanje ne-
ekspanzivne psihe, ali su sumarno silnice umetnosti.
— Kurt Schwitters nije ostao ni pri tome — I ap-
straktekspresionizam je u njega faza — Umetnost
kao prashvatanje; nerazumiva je kao život, božan-
stvo, nedefinitorna i besciljna — Umetničko delo
nastaje umetničkim obrtanjem (Raddadistenmashine)
umetničkih elemenata — Materijal je stvar nebitna
kao i umetničko raspoloženje, forma daje smisao u
razmeštanju materijala (Bezmetafizička suprapomič-
nost), razmeštanja po volji, ne boja prema boji, liniju
prema liniji, već drvo prema platnu, guma prema že-
ljezu, beton prema papiru — Taj nazor je on krstio
Merz! Umetnik je umetnik makar slagao uokvi-
rene obzorizrezotine Zanimive umetničke hiper-
bole makar naučene (Apsurd!!) — Dozvolimo da
Merz pifpafpofira publiku uz niansu troosvetlene
galerije, znači da je tempo artizma jači od logike
razuma od Grka do Arnolda. (Čupajte brkove Gju-
kica!) Pa da bridge-shoo naruči apstrakt-imperiai-
surogat ne bi Merz nikada prestao biti jakost
umetničkog izražaja — Složiti rastrganost i odvo-
jenost materijalija u apstrakciju sintetike jasno je
svakom logikom, da je to umetnički akt — »Die
Kathedrale« Schwittersova je nerazumiv logo-
oroblem, ali očajnojaki izražaj najjače dimenzije —
Reprizno gledanje tih apstrakcija daje izražaj
stvarnosti u mirnoći (Apsurd!) — Hriste
eleison! Kad se sukobi lokomotiva i aero u 70° auto
mora da je apstrakcija nenormalno formiran konglo-
merat divergencija (Prospekt Glandury Pec. Sa-
turn) —
A-a-a-a-ali — Serner peva c'est la guerre! Ne —
Aluzije prebrzotrčanja su nula plus ništa — Char-
pentier — maske sublimiraju Edschmitovo vazdušno
propeliranje — (Poštujte box!). Preko Schwittersa
se prevukla klikocrkavica gastrofoba — Minimalni
porast ratne bogaljštine dao je Schwittersu jednu
alabasteroozu device i on se tabulasirao kao dete —
Evo — E-e-e-evo! Puf — Schwitters govori: slova
su elementi poezije dakle i reci, glasovi, rečenice —•
Poezija nastaje obraćanjem. Smisao je samo bitan
kada je okrenut kao fakat — Ja okrećem smisao
spram nesmisla — Protežiram nesmisao, jer ga dugo
već nisu umetnički obrađivali — I to je lična
stvar —
Dakle DADA — Merz nije nešto dalje od DADE —
Schwitters ima interesantnu knjigu. »Anna Blume«
resme. DADA-pesme — (»Herren vom stampfen-
den Leben können das nicht begreifen»!) — Ap-
straktni plimatički udarci su u materiji snaga, ne
deluju reči, već neka kulisa iza njih — Postekspre-
sionističko apstraktuisanje nije bezizražajno kao n.
p, sabotaža neoimpresionista — (Operirajte Simu
Pandurovića u interesu kozmosa!) — Zamećivanje
boja kao efektnosti najpotpunije apstrakcije ima pe-
sma 27., a mistika u materijalizmu u pesmi »Am
Rande meines Welken bin ich sanfte Nacht« —
Ekspresionisti su rekli da prerovna snaga apstrak-
cije deluje izvanredno, dok naprotiv jasnoća neke
logike uzdržaje jasnosmerni akt čovječjega instinkta
-— Nikad se ne bunim, aktivnošću, ali »Anna Blume«
je aktivna u zaposednuću svih umetničkih mesta.
(Čitajte »Marstal«,)
Schwitters je dadaista vrste t. z, prvodadaista —
(Fuj!) To ne bi spadalo u rečenicu, da nije Hiilsen-
beckov dada-club isključio Schwittersa, jer je malo-
dadaist. Međutim Tzara veli: svako čini umetnost
na svoj način — I Schwitters se odmakao od pro-
grama (Nema programa, kuš!) — Schwitters je do-
bar slikar. (Ima čistu prošlost! 0 ja, ja da ola!) Nje-
gove slike su kadgod slične Braqueovim kubisti-
kama ili dapače pričaju o P. Kleeu (geniju, dakako,
g. Poljanski!), ali radnje u »kathedrali« su posve
dada-zasebne — Skulptor je izvanredan — Njegova
katedrala kao skulptura je apsolutno umetničko
delo. Puna kotača i raznog fabričkog materijala ne
daje mesta čoveku, (Pokloni se!) On spaja u sebi
sve vrsti umetnosti. (Ferenc Futurista!) On ih među-
sobno ženi — U pesmama ritmička slika, u crtežu
čitanje reči, upričavljene slike su reljef — Gene-
ralnost DADA — Ne specijalist već panpanpan-
dada! To je Schwitters —
Najvećih ima zasluga (Marš patosu!) kao reorgani-
zator drame, odnosno operodrame, pandrame
DADA — (Firma se čuva patvorina.) On zove to
Merz-biihne —
Premda se naglašava da Gaugina ne mogu razumeti
antiseptički nedeljnjaci ipak binu Schwittersovu ose-
tiće svi u mozgu kao Dianatheatro-bombu 1921.
Schwitters daje delu biti delom neke nužne sintetike.
Drama napisana, muzika i mimika tek su u spoju
izraz, u koheziji su samo doživljajem. Generalnost,
ne jedno čulo već sva-sva-sva — Inficirane stabil-
nošću, ne sistematikom drže delovi vezu — Mate-
rijal je sve tvrdo, tekuće i vazdušno — N. p. elektro-
tranvaylira, čovek, benzinmotor, kvaka blagajne
Banke Franco-Serb, modra svetlozvezda — Pokret-
nost je simptomatika —Linije plimiziraju u kvadrat-
ploštine, svetio diferencira u 30 trakova, motor kon-
denzira vodu, kvaka se izsvrdlava i učepljuje u ruku
nekog badux-provalnika -— Partitura pantonistička.
Svi tonovi su ravnopravni (Rouseau princip grcanja),
Pištalice kao i violina, sirena kao i tip-top stezica,
»Dante Alighieri« kao i Kongobubanj — Logika je
što i Cagliaribeton — (Turistička pinakoteka) —
Dadadrama u sintetičnosti umetnine traži celost —
U poeziji reč kontra reči, ovde faktor kontra fak-
tora, materijal spram materijala — Bina je reljef-
slika života pomičnosti, muzika pantonistika — 500.
linija raznih svetlosti baci se, buketski koketno i
čini »nemogući titraj« g. Krleže (»Kraljevo« Ne?) —
Iza toga poleti 20 kugala parabolski preko ploštine,
lupi o nekoliko stakala (Bašće g. Ivakića!) i spajaju
se pod sobom dok prelazi vodoskok u probušenu
mrtvačku kost — (Peva se »Aršipenka čuvaj Bože!«)
— Od linija se pletu mreže i hvataju Voltairovu ogr-
licu iz Sancousia — Kaplje perje odozgora i jedan
čovek zaroktavši stupi namazan Condotay-Boston
gumiarabikom i perje ga iskaplje Sneguljicom — On
viče: »Ja sam Chanteclair! Evviva Rostand Buldog
Southampton — Very goud boy!« Dižu ga na uzici
i on kao lutka po potezima marionitizira — Glazba:
Simfonija »Orion-Chocolad-Fabrique« Marsch de
Prague — Nato povorka narodnih socijalista prolazi
i viče »Jedite naše novine — Papirnati sanatorij —
O-ola-la-la«. Kola, vretena, spirale i lampe igraju
Penkala-ouvertiru bez negacije. Onda se uramljuje
šivaća mašina, gače kao Ibsenova — ... puf —,
stoji na glavi s nogama gore — Deformišu se mnoge
stvari: mašina za guljenje krompira, superlativ od
»rajski« napisan tušem, komad točka od »Orient-
5
expressa — Deformiše se svatko i prati lokomotivu
kao Sekundant u dvoboju sa drugom lokomotivom
— Međusobno se mačuju dve gardine, a peva se
psalam »Tula, Tula čelik« — Odozgor i popreko se
bacaju razne stvari kao srećka razredne lutrije, mi-
kroskop, mišolovka i crveni nos ministra za pro-
svetu — Sve u određeno vreme (Suttner-Ure) — Čo-
vek je sporedan: može i ne igrati, ali može da dvo-
nožno govori, razume rečenice kao papagaj, da na
rukama stoji i šešir na nogama nosi. Onda se među-
sobno žene razne stvari — N. p. Barometarigla sa
nosom Rodinovog Calaiskog purgara, ili zvuk »gis«
sa Alraunom H. H. Eversa — Onda muzika: violina
viče: kee-te-te-sisi, a za binom benzinmotorpila
ksiksik-sik-rorara. Jedno dete skače u vodu i vikne
»Baby«.
Tako Schwitters —
Apsolutna umetnost — Mnogi nerazumno sve to
clowniziraju pa i sebe uza to — Međutim čemu uvek
logikom raditi, kad je ona najnelogičnija stvar naše
dobe; ukratko egzotiziranje umetnosti je pače re-
klama za umetnost —
Umetnost je fakat kao život. Razlev ševa preko
sviju — Umetnika ima i među piscima t. z. »glupo-
sti« kao i neumetnika među Hugoima. Sve je pro-
blematična ekstaza pojedinca bez konstrukcije
doslednosti naučene — Schwitters sada nastoji
svoje naume provesti — Teorije su mu tačno
efektne, umetničke i predznak nesterilnosti — Apo-
kaliptično tlo Meidnerovo je samo oportuno, dok
Schwitters u apsolutnoj jakosti panumetničkih de-
talja daje izražaj sebe — (krickrackrucikrikrac u
čeonoj kosti) — Metafizička određenost je dala si-
stematiku problematike ali Schwitters daje garan-
ciju stabiliteta umetnosti bez metafizičkih silogika —
Bezuslovno Schwitters kao dadaista prevaguje —
Generalnost i apstraktivizam fenomenalno iskaču
kao onaj traženi primitivistički velikogest udarca —
Boje su razularene, reci raskuštrane, muzika pobeš-
njela, sve je samo čovečje vrlo vrlo čovečje.
Schwitters (pisao najbolje pesme »Anna-Blume« i
grafiku »Kathedrale«) nije samo tititraj DADA mreže
već sam lasso za obuhvat sveta u Pandadayamsku
neofuturistiku.
(Goooospodi Pomiiiiluj) (kor!!!)
Le cercle
Marcel Sauvase - Paris
La pendule
enfante les sirènes
aux beaux corsets de cuivre
Sait-on pourquoi Ton part
on oublie chaque fois quelque chose
et les ailes s’ eterguent.
En voyage
les yeux ouverts
sont plus menteurs que la mer
Clos ta paupière
aux paysages.
Les trains et les bateaux, vois tu
se donnent la main autour du monde
et le disque du soleil
à 1 horizon de toutes les lignes aux panaches soleil
s’ incline.
Pendule,
Lovčevo bdenje
Rastko Petrovié - Paris
Ja i osam evropskih dasada
Posedasmo da igramo karata:
Imena Dantona, Robespiera i Marata
Spominjemo uz smeh.
Čudna nam želja duše potkrada:
Da duša pomrlih stolu bude prizvata;
U čas evo Dantona, za njim evo Marata:
Bolno se grče prsti i lede,
A glas je suh i bez jeka,
Ponoć je prošla dva sata,
I mrtvaca glave blede i sede.
Pod prozorom talasom srebrnim šumi reka,
A glas joj je suh i bez jeka,
Suh i bez jeka.
Bolni, zgrčeni i hladni, ja i osam dosada
I tri vođe revolucije, igramo se, kartamo,
A na kartama da su slike ljubovca naših, o jada,
I naših očeva i prijatelja, dal’ znamo —
II samo nam se čini — i srca naša ranjava
I krstovi i listovi?
Daleko otiče reka Sava,
Njeni talasi udaraju ispod prozora.
I mladost prođe žurno kao snežna odora:
Daleko će oteći reka Sava,
Pa ja sa psima jurim u lov:
»0 kneže medvede budi ljubazan dođi pod moj
gvozdeni lanac;
Mesec, ključ i katanac!«
Ženidba vrapca Podunavca
Stanislav Vinaver - Beograd
(Tajna povest Egipta)
»Eto u tome je vrapcu moja snaga.«
Baš-čelik (Srpske Narodne Priče).
Balzamuju telo faraona Pta, iz sedamnaeste dinastije
Kta.
Prvi balzamlija:
Faraon Pta
Iz dinastije Kta
Posvećen bogu Fta,
Ova su slova namena,
Ftin, kzin — i zamena.
Drugi balzamlija:
Tamnim spletom slova
Mudrim bičem reči
Nek zazvoni, nek zaječi
U vaskrsu volova.
H o r :
Mumijo znaj
Mumijo čuj
6
Slušaj i pamti
Kad plam zaplamti
Kad dođe ruj
Šta ćeš odgovoriti?
Mumija:
Svemirski crep
Na kome Amon sudi
Smrtni je pred njih šlep,
Zločin ludi,
H o r :
A svemirski cilj cilja?
Mumija:
U znaku bilja.
H o r :
Još išarajte odgovore mudrolija
Ribama zla, pticama čarolija
Pustinjom strasnih pesama
I požarima česama
I klonulošću povesama.
Mumija:
Dosta na pamet!
Teško kao svet!
P r o n :
Nema oproštaja lakoće.
Jeroglif jeroglifom kakoće.
Bio car, bio psar,
Moraš znati cilj stvaranja
Himnu odgovaranja
To najpre pitaju Bogovi . . .
(Faraon, balsamovan, ide pred sud Bogova. Živo-
tinje-bogovi: volovi, krokodili, gušteri, pauci, tiče.
Pitaju. Svete se.)
Prvisudija: >
Kakav je ton Prvog Ždrela?
Mumija:
Šakalski lelek opela,
S u d i j a :
Po čemu se poznaje konac Svemira?
Mumija:
Po vodopadu Nemira.
Kad Apis zanemi rukom
I narodi poniknu nikom
Čuje se okriljenosti šum.
To je svemirski Um.
Drugi Sud i ja:
U čunu bambusovom proročanstva
Šta osvaja krmilo pijanstva?
Mumija:
Kad se ponizi fata-morgana
Što nose vetri je,
Nastaje prodor dana
I zloslut'leve Geometrije . , .
(Faraon, posle još dvadeset i dve hiljade sličnih od-
govora priznat je i oglašen za mrtvog, i pušten s one
strane mrtvačke barikade, među mrtve).
Faraon Pta bejaše jedan od najsposobnijih ljudi
svoga vremena. Kao što je poznato, u starome Egiptu
ljudi su morali da nauče odgovore za ispit na onom
svetu. Od detinjstva, Faraon Pta učio je odgovore.
Kao i ostali njegovi sunarodnici on se celoga života
spremao za onaj momenat prelaza, posle smrti. Na
njegovome sarkofagu, kao na ogromnu lađu, urezano
je sto sedamdeset hiljada jeroglifa da mu se u po-
moći nađu. Četrnaest miliona jeroglifa bilo je naša-
rano na papirusima kojim su mu ćelo ovili telo. Za
izradu ovih slova, radi umirenja bogova, bilo je upo-
sleno osamdeset tisuća pisara i žreca, i ovi su ljudi,
po žezi i po studi, radili. To beše onaj čuveni teokrat-
ski režim kome se dive umovi i svi filozofski šumovi
i sva mnoštva našeg hegeloboštva. Svaki mrtvac imao
je davati odgovore prema svom položaju socialnom,
prema slova susretu, prema sudaru alhemičkih zna-
kova u simbolizmu godina i dana rođenja.
Svi lotosi na ovo znanje mirišu. Kažu da i drugi cve-
tovi, u Egiptu, ne mirisahu drugčije. Iz današnjeg
cveća nemoguće je, i pored Maeterlinka, pogoditi smer
i cilj savremene kulture, — možda zbog toga, što,
kako tvrde još i danas svi cvetovi sanjaju o Egiptu,
a osobito orhideje i tuberoze.
Ko se zanese lotosom može saznati i ovo:
Mumije kandidata koji nisu umeli odgovoriti na su-
dijska pitanja, nisu ni žive ni mrtve. Oni otpočinju
skitanja. Oni lutaju oko Gornjeg Grada. Očaj ženica
pali požare kozmičkih baki jada Na njih je mislio naš
Roseti, slikar aveti, kada je u osmercu nizao biser o
putniku-inovercu, o Blaženoj Devojani što se naslo-
nila bleda preko zlatnih nebeskih greda i gleda sa vi-
sina na sirotnih vojsku. Za njih je milost pokazala
svojsku.
U svojoj muzici za Blessed Damozel Debussy, još ne-
zreo, nije shvaćao taj bol, ili ga prezreo, taj vapaj
neprispelih. Umetnici su pojmili škrgut očajanja i
besciljne čekaonosti, što su kao mlazevi, crnim pla-
menovima nebivanja šibali po poljima Očekivanja.
Moreau je to znao, Gustave, njihovim jadima on je
blistav. Do duše César Frank, Flamanac, prošao je
kroz psihozni klanac, i video da duše bogorade i bo-
gohule. Neke viole, timpani i flautske kule u »Bla-
ženstvima« o tome znaju. Negde u Africi, po šatorima
crnačkim, peva se i leprša Misterija Očekivanja. To
je vrsta lebdozvučne vere. Sama iz sebe a simbol. No
crnci nisu mogli zagonetku rešiti igrom, plesom. Ni
divljačkim, ljudskim mesom. To je jedan smisao an-
tropologije. Kažu da ima i drugi: u zapevci magije.
Svaki smisao ima više planova, i mnogo ravni, i sve
se stiče i razjedinjuje u jednim istim poletima, koji
su i odleti. Kao tičiji smisao u moru gnezdâ. Gde je,
i radi kakvih funkcija, ta smislova interpunkcija, kad
je sve povratak?
S vremena na vreme duša kakve Sfere, sa radozna-
lošću razbludne hetere, poslala bi u pučinu glasnika,
da donese vest iz dubina, sa buketo otužno-mudrih
jagorcevinâ. Tako je i u ime naše Planetarne Praši-
nice, bio poslat Wagner, u značaju zvučne Jedinice.
U somotskom plaštu sa resama. I Svedenborg, po le-
sama. I, kažu, ali sumnjaju, — Dante. I ribar neki sa
Grenlanda, i, duše odmorni je, rudar-zlatar iz Kali-
fornije.
Svi su oni pri povratku donosili glase: glasovi tame,
nerazumljivi i za njih same. Ali — razumljive za
Sferu. Ribar sa Grenlanda, jadao se morima, ledenim
prekorima, i irvasu, a zlatar ruda iz kalifornijskog
zlatnog bluda gledao je poj metalâ. I Svedenborg
krvav od misli koralâ, pred kraj svojih invokacija, i
Wagner, u svetlucanju maglenih inkrustacija, svi su
oni, neslućeno za nas, govorili o svojoj misiji, o
ogromnoj visiji, gde, ploveći u muzikâ očajnom vinu,
milioni čekaju da preminu.
Kako da se pomogne nemrtvima Egipta? , , .
7
(Bačeni u smrt kao strele, kako da, mističnim trenom,
kao čela u proljetnji poj, sa prašnika plenom, vrate
se u roj?)
Sudije mrtvih bile su neumoljive. Niko nije puštan
bez ispita. A stari Egipat propao je i ko da pouči
senke? Odgovor starovremenski.
^va nauka za mrežu prastarih pauka! A svet je za
^jih tražio! Pronađena je sa mnogo pretenzije, geo-
metrija od četiri dimenzije. Neki suptilni aparati pre-
orali su zemlju na pojase Beethovenskih sati. Evo, u
čemu je bila opasnost, zbog koje urlaše Andersenov
raedved koji je najzad shvatio. (Šta je on prepatio!
Medved na medveđem piru u Sibiru!) Evo:
Napon očajanja nemrtvih, kao užasno drvo što tlači
granama, kao jednosmislena strujama u razbrođenom
mutnom jezeru, — derao je čas kao psihički cikloni,
čas kao kamen poklopac stanac, psihička stena, utis-
nuta pečatom na grob sviju uzleta.
Postojanje jedne oaze jednog smisla u sveopštoj za-
huktalosti sitnih, kapljičasto rasplinutih sukoba duž
vaseljena — činio je i mir, i svest, i pravilan razvoj
(^sintezu kapljica) nemogućim. Mnogi su nojevi zbog
tog sakrili glave u pescima vrućim. Glave dugih, če-
ličnih vratova, I u Newyorku kuće vrištale visinama, u
dvadeset spratova.
Došlo je vreme da se spasava.
Egipat sa tajnama svojim zasut je bio peskom. Još su
neke zmije znale. Ćutahu. Možda namerno? Zlobne,
I jedna šlepa krtica na Rajni.
Rolf Henkl - Wien Autoportret
Za to se, najzad, krenuo Bonaparta. Ratovi Prvoga
Konzula bili su samo za to da se, pa ma i šupljom re-
torikom, obasjaju piramide.
Da se Francuska venča lovorikom!
Da se osvetle tajne Izide. Da se nađe tajna Mrtvačke
Službe, Ona bijaše nekad poznata samo žrecima, Ob-
javiše je vetrima, oblacima, i cveću i gmizavcima. Te
vesti, čudnim duhovno-organskim telepatijama, iđahu
Ostrvu Čekanja. Mrtvi biše očarani znanjem. Počeše
prolaziti u Onaj Svet.
Ali je postojala nova, veća Opasnost. Svemirski um
misli lagano. On još misli s trenjem, po šinama. La-
gano, pod parom svog dinama. Gmiže. Nije mu odmah
opasnost izašla pred oči. On uvek sve najpre razbije,
rastoči, pa u slikove sroči, pa meri, ocenjuje. Starin-
ski, Tako se radilo u organskom svetu kad je on po-
sto. I suviše ritmično. Nekako jonski. Premalo mnogo-
struko. To je tek docnije otkrio Jammes i Fechner,
Evo: ipak je uvideo Svemirski Duh: Talas očajanja
koji je buktao iznad Ostrva Čekanja, kakav je da je
— ušao je već bio u hod. U slučaju da taj zahuktaj
odjednom, bude ugašen: Naj:
nenadnijim prestankom
zamajne sile nestankom
mogla bi doći katastrofa.
Jer sve mora, od svoda do svoda, da ima neku ravno,
težu svog antipoda. Newtonov zakon Istorije.
A: Na mah lišena jedne ogromne sile (očajnika) va-
seljena bi, zvezdanim bolom, magnetskim polom, pre-
trpela brodolom. Kao oni što ih odupiranje održava
u toku, u delanjima moćno-bonima, u sve izrazitijim
fugama i kanonima.
Sprečiti, sprečiti po svaku cenu oslobođenje nemrtvih.
Ali: ako se oslobođenje spreči, ako oni ostanu, onda
je, usled njihove struje, čovečanstvo u večnom porazu
oluje. Sve mračnije, sve smelije, jurišanje će biti i
uspelije.
I mislio je Duh.
Mislile su kako su umele, i šume i gore i mora i vul-
kani. Mišljahu atmosfere. Civilizacije, magle, oblaci.
Mamuti na gozbama snegova. Snop snova. Sadržaji.
Okviri. Lišće zeleno. Automobili. Ogledala. Prostori.
I ta je sila postajala sve očajnije ujednačena, jednome
okrenuta. Janus, bez drugog lica. Sav sada samo u
jednom pravcu.
Sve više misao u vaseljeni postajaše Jedno. O tome
znamo iz Malarmeea. On je razumeo, pa zaboravio. I
zabeležio, što je za njega već bilo daleko.
Jedna sila — mnogokrila, ako postane jedna u vase-
ljeni, neće u njoj ostati. Smisao je svake sile da ode.
Kuda? To je tajna svake sile. Dok je mnogo sila koje
se u koštacu drže, ostaće. Misao bi dakle emigrirala.
U neku neznanu Ameriku, A mi? Mi bez misli? Rasli
bi, rasli, bez ikakvih pravaca.
Revolucije su se zapalile da toga ne bude. Da zadrže
misao međ nama. Sećate li se kako su carevi orlovski,
sokolski i zmajevski zadržavali oblacima krila Baš-
čelika, pa ga ne mogoše zadržati i on ode, i pronese
u naručju ženu carevićevu: misao.
Pojaviše se bolesti. Da zadrže misao. Narodi se tala-
sahu, Da zadrže misao.
Sa dna narodna neke čudne biljke nikoše. Gravita-
cija u užasu zamiraše. Milion puta zaustavljaše dah
i disaše opet. I stvori se neka ritmička nesigurnost
događaja. Ljudi, i psi, i šume, i sama muzika, budili
8
su se jutrom, sa glavoboljom strašnom. Od misli. Sve-
mirski duh, najzad donese zaključak:
Da se iznova gradi. Jer ovaj svet postade sat, navijen
mišlju. I ništa se više nije moglo zaustaviti. A kad
misao ode? Šta ćemo, kuda ćemo? U prostore, u mora,
u pravce — a neće biti prostora, mora, pravaca . . .
Ali je žao bilo Svemirskome Duhu — Staroga. Žalio
je Egipat sa balzamovanim gušterima i nedoučenim
mrtvacima. Ma iz tog nikla tragedija. I Srednji Vek
sa litijama. Sa klečanjem od koga su kolena postala
tako tvrda. I francusku povesnicu, u kojoj rastu tre-
šnje. I velike stepe, gde neke bube, usled sentimen-
talnosti mužika vrište i ciče za jedan deseti deo tona
više, no što bi to bilo pod drugim okolnostima.
I engleski humor. Zbog njega morske tiče naučiše da
broje do deset. I mnogo još.
Balkan sa nacionalnim kapicama.
I dugo, sa setom, mislio je na Kinu, dragu kao ženicu,
čije su naseljene reke davale crtež za gusenicu, što se
imala roditi kroz dva miliona vekova. A vrabac-Podu-
navac, čiji je potomak imao progutati neostvarenu gu-
senicu, već je odavno živeo, i cvrkutao.
Našto onda toliki rad?
I reši se Duh, da ponova ostvari sa malim najmanjim
izuzecima onu istu vaseljenu, iznova. Tek tolike raz-
like da budu da u Egiptu bude demokratski režim.
Šta sad vrabac Podunavac? Šta s njim?
Narodna pesma, osetljiva za velike događaje, ječi od
uspomene na epsku njegovu važnost. Sve se zna. Vra-
bac se oženio:
»Kad se ženi vrabac Podunavac
Zaprosio senicu devojku« . . .
Pa ipak, i ako je sve to unapred određeno, žale mnogi
gusenicu budućnosti. Samo, da opet ne bude kata-
strofa, pre gusenice?
Juli 1919
Alfred Sperber — Paris
Ich schluchze aus den bleichen Mondteichen
Europas
dir bleiches Stiefkind Europa schluchze ich zu
ich schluchze aus den verrosteten Wäldern Europas
aus dem zerbröckelnden Gold der Kathedralen
aus den Wahnsinnsschreien erstickter Symphonien
aus den glanzlosen Augen deiner Kinder in Abend-
strassen
aus deinen Theatern Fabriken und Irrenhäusern
röchle ich deinen Todesschrei Europa!
‘ Europa auf deinen Leib schneit schwarzer Schnee
du hast es verlernt über den Regenbogen zu weinen!
deine Bäume marschieren verkrüppelt in graden
Aleen
immer kleiner wird die Zahl deiner Kinder die
nachts in den Himmel schauen
immer kleiner die Zahl derer die Nachts aus Liebe
sterben
deine Kinder sagen keine Nachtgebet mehr
der weisse Leib deiner Frauen
ist ein gefallenes Wertpapier
Du treibst ziellos ohne Glauben und Ideale
wo ist die weisse Gnade deines Nazaräers
der goldene Atem deiner Revolutionen?
Europa strahlendes Kind des Diluviums
unter deinem verwehenden Himmel fröstelt die
Decke eines neuen Glazial!
Ich liege in irgendeinem Zimmer Europas
mein Leib wächst hinaus durch die Wände. :
in Strassen und Höfe durch Tore
in deine gestorbenen Wiesen und Wälder
mein Fuss wurzelt in allen verwesenden Füssen
deiner Friedhöfe
aus meinem Mund quillt das schwarze Blut deiner
Verwesung
Unter dem gefrorenen Lächeln der Kassiopeia
wächst mein Leib hinein in deinen Leib Europa!
Ich liege in wächserner Abgeschiedenheit, mond-
süchtig gebannt von erbarmungslosen Nachthimmel
Durch meinen Schlaf läuten ferne tiefe Glocken
süsse Stimmen von Rettung und Auferstehung
durch die Nacht meiner Verwesung
träume ich den ungebrochenen Ungestüm deiner
Jünglinge
den weissen Aufschwung der Aeroplane
wunderbare grosse Vögel im grenzlosem Azur
den ungeachteten Glanz künftiger Architekturen
rollende Urwälder die in deine Bahnhöfe einfahren
Ich träume von Wirbelstürmen des Lichts die über
dir toben werden
Ich sehe deinen künftigen Gott mit vesuvischen
Atem durch deine Städte schreiten
seine Liebe wie Feuerregen auf dich tosen Europa!
Ich sehe ungeheuere Bacchanale der Verbrüderung
Niagarafälle des Bluts in Hingabe vergossen
der Rytmus deiner neuen Liebe durchzuckt mich
elektrisch
der ungeheuere Jubel deiner Stimme ringt auf
aus mir unerhörter Latu
aus der unsagbaren Nacht dieser letzten Verzweif-
lung schreie ich auf für dich Europa in die neue
Zeit!!!
Kometa Pons-Winnecke, Zemlja i
Zenit
B. Tokin — Zagreb
1.
Rečeno je dakle da će 26. juni biti fatalan dan. Rečeno je
da će toga dana propasti Zagreb, Jugoslavija, Europu.
Kugla zemaljska, mesec, eventualno sunčani sistem, pa i
Zenit. Raspadajući se, razbacano kovitlajući se izmešaće
se sve i juriće dalje vrtoglavom brzinom delovi, elementi,
fragmenti ljudskih tela, pejsaza, Colorada, Parisa, Oke-
ana, kafana, Charlie Chaplina, ekspresa, kokota, kuće-
vlasnika zajedno sa kućama, šibera. 26. juna počeće svoj
put kroz haos razmrskane molekule kao tragikomična
pratnja kometi ili novog sveta koji se stvara i koji je dobio
smešno ime Winnecke-Pons.
Možda je sve to vizija. Flammanon, on je prvi pričao o
propasti, prilično vizionaran je čovek bio uvek. Drugi
naučenjaci, manje fantasti kako oni sebe zovu, tvrde i do-
kazuju, da se 26. juna neće ništa desiti. Zemlja će biti
spašena. Ta nije ni bila u opasnosti.
Treba li zemlja da propadne ili ne?
Treba li sudar sa kometom da nas uništi ili bolje reći treba
li kometa (samo telo njeno najmanje 20 puta veće od
9
I
zemlje) da nas proguta? Nije li možda jedan takav sudar
ili iznenadni kosmički potop suviše tragična smrt za
zemlju? Dođe li do propasti, nekoliko časaka 26. juna, bili
bi ispunjeni najstrahovitijom borbom za opstanak. 5000
milijuna ljudi (i koliko milijarda životinja?) boriće se i
propašće. Zemlja će postati grobnica koju vuče sobom ko-
meta, rep komete kao triumfalni plen. Za zemljom lebdeće
nekoliko stotina (recimo astralnih tela onog na zemlji, čija
je duša bila u stanju da se oslobodi od tela za vreme ka-
tastrofe. A možda će otrovni gasovi uništiti i astralna tela.
26. juna milioni pokajaće svoje grehove i misliti da je
propast došla zbog pokvarenosti (čudnovato da crkva još
nije iskoristila dolazak komete sa ružnim imenom za
svoje svrhe.)
2.
Sve je to možda vizija.
Razume se mi ljudi ne dozvoljavamo u svome pravom ili
uobraženom ponosu ni samu ideju da zemlja može pro-
pasti. Možda bi zbog toga trebalo želeti da zemlja zbilja
propadne. To bi naučilo nekoliko miliona uobraženih
pameću. Samo što u stvari oni nebi ništa od toga imali,
još manje drugi. 1 dobre i rđave kometa bi odnela sobom.
Ljudi nemogu dozvoliti ideju da nas neka kometa, neki
vasionski beskućnik koji traži svoje mesto po
svemiru, svoj »socialni« položaj, može zbog toga pomeriti
sa naša mesta. Moželi zar jedan purgar dozvoliti pomisao
da će on propasti zbog nekog interplanetarnog
anarhiste? Otuda, a to mi se desilo nekoliko puta
kada sam hteo da povedem razgovor o kometi, jedan
purgar neće ni da čuje da se govori o kometi. Većina
ljudi ne dozvoljava da može biti stvaranja novog, da ga
može biti van zemlje, a još manje to da mi budemo žrtva
u tome stvaranju.
3.
Ako je kometa zbilja nov svet koji se stvara bilo bi zbilja
dobro da svet propadne. Tek moglo bi se desiti da se
najbolje ćelije, najbolje duše, najbolji fragmenti, ap-
straktna tela, sve ono što je bitno i sadržajno na
zemlji, pa i sama zemlja stope sa telom komete pa da
indirektno kroz milion godina učestvuju u stvaranju no-
voga sveta. Boljeg ili isto ovakovog? . ..
Trebalo bi, tako ponekad govori filozofija, svest i neka
etika — dali se sve to tiče komete — da se bar ono sa-
čuva što je najbolje. Tj. trebalo bi da živi astralno. U
ostalom „vidićemo“ — qui vivra verra —- posle propasti
dali će se astralna tela bar sačuvati. One će razgovarati
dugo i dugo između sebe jureći na putu kroz svemir pra-
teći kometu koja traži svoje mesto.
Biti ili ne biti?
4.
Rešiti pitanje može samo onaj čije bi biće obuhvatalo ceo
kosmos spiritualno i fizički, psihički i materialno. Onaj
koji obuhvaća ceo tok, sve delove, sav raspored, odnose
i hierarhiju svega što je poznato i nepoznato. Onaj čija bi
svest obuhvatala svest zemlje planeta i vasione. Pa i on
dali može to. Jer, ako Pons-Winnecke treba zbilja da nas
upropasti on onda nosi sobom, već sada, novi
duh, nove zakone, nove svesti: Novu dina-
miku, n o v u logiku, pred kojom je ništavilo
sva naša svest, sva naša kozmičnost i di-
namičnost.
5.
Ne želimo da svet propane. Ne zato što mislimo da je on
najbolji kako je to Leibnitz mislio, niti zato što bi ga na-
ročito cenili, nego jedino zato što mislimo da je on još
u v ek material za gradnju, jer mislimo da se još može
pokušati. Lično ne želim, jer volim život, pa makar živio
samo još koju godinu.
O svemu tome kometa ne vodi računa, nje se ništa naše
želje ne tiču.
Ona ima r e č!
Vrlo je verovatno da će interplanetarni anarhista projuriti
mimo nas, prezirno, ... i 27. juna, ako ga bude, svima će
ljudima: purgarima, nitkovima, dobrim i lošim, hrabrim i
bednim, stradaocima i vegetatorima, biće lakše.
6.
Zemlja će se i dalje okretati, ili ne okretati oko sunca.
Život zemlje i naš biće prolongiran. »Biti ne biti« pitao je
Hamlet.
Desilo se ma kako, u oči 26. juna najveći, ogromni deo,
čovečanstva postaće Hamleti, Tragikomični Hamleti.
Es lebe der Zenitismus!
Natürlich bin ich Z e n i t i s t und will unserem Organ in Euro-
pa eine erste Stelle schaffen. Euere Idee ist grossartig.
Vive Zenit.
Ivan Goll.
MAKROSKOP
KANDINSKI
Lj, Micić.
Čemu ponavljanje?
U stvaranju nema ponavljanja. Stvaranje je uvek novo. Čak
u prirodi koja verovatno ima manje duha od čoveka — nema
ponavljanja: Ima stvaranja, varijacija i selekcija. Zašto da to
onda čine ljudi, koji su viši od same prirode i umetnici, koji
su viši od ljudi — koji su nadljudi.
Stvaralac mora biti čovek _|_ umetnik!
Nadčovek!
Umetnik mora stvarati.
Umetnik mora stvarati novo.
Umetnikova afirmacija je fenomen.
Umetnik je fenomen.
Odreći se svega van sebe, odbaciti tradiciju — stvoriti
novo iz sebe — to je čin i delo kreatora koji uvek stvara
nove fenomene.
Takav jedan umetnik fenomena, posve novih neovisnih od
j u č e to je Rus
Kandinski
koji je početak nove umetnosti u celoj Evropi.
On je prvi koji je smelo, uz smeh i porugu odbacio sve posto-
jeće forme. On je prvi apstraktni i duhovni umetnik.
»Das geistige in der Kunst« njegova je prva zastava i — po-
beda.
On stvara nove umetničke fenomene van pri-
rode. Zato je on velik i dosada nenadmašen. Rus (a to baš
nije sporedno!) Kandinski najjači je dokaz za mogućnost
novoga bez ikakove veze sa prirodom i sa tradicijom,
Umetnik nosi u sebi posebnu umetničku prirodu. Ta-
kova nadprirodna umetnička individuacija
jedina je stvaralačka!
Nadčovek!
Fenomen!
Kandinski je apsolutni stvaralac i apostol mistične čovekove
stvaralačke duše. .
Toliko možemo reći o njemu posle onog što smo videli samo
u reprodukciji. »Ženi t« smatra ovo za naročitu dužnost. A
kad slobodne kremaljske dveri budu i nama otvorene . .. (ve-
lika je to čežnja) — onda ....
U Moskvi izdana je njegova monografija s vlastitim predgo-
vorom. (Naklada ruskog odelenja likovnih umetnika pučkog
komesarijata 1918. Gotovo je indentična s onom što ju je još
1913. g, izdao »Sturm« u Berlinu).
10
On veli:
»Muka mi je videti čiste »razumne« lorme. Sve
forme koje sam dosada upotrebljavao, došle su mi
same od sebe: stajale su ili posve gotove predamnom
i meni je ostalo samo da ih kopiram, ili su se nizale
u sretnim časovima rada. Često se ne htjedoše stvo-
riti i morao sam katkada strpljivo i sa strahom če-
kati dok nisu sazrele. Ovo unutrašnje dozrevanje
neda se posmatrati; ono 6je tajanstveno i ovisi o
skrivenim uzrocima.«
To je sve. Više se ne da reći. Njegove su slike muzika i sim-
fonija boja. Ko može muziku da priča recima? Reč je preslaba.
Osećaj! Doživljaj! Nažalost pisac ima samo jednu reproduk-
ciju u boji: »Sanjarska improvizacija«. To je sim-
fonija sviju varijacija i skala. Kandinski je veliki muzičar boja.
To se mora videti — doživeti — utonuti u pesmu apstrakt-
nog i duhovnog. Kandinski je pesnik u boji i u reci:
»Breiter sollst Du deine Arme ausbreiten.
Breiter. Breiter.
Und dein Gesicht sollst Du mit roten Tuch bedecken.
(»B laue s-B laues« ispevana na
nemačkom.)
On sluti, čezne ono veliko buduće — široko — crveno — »ro-
ten Tuch« . ..
A lice tvoje Rusijo prestrto je velikom crvenom maramom gde
ruke široko vape . . . zovu ... Bratstvo sviju naroda...
Iza njega dolazi mnogo dobrih, ali on je velik — najveći. (»Da
je Kandinski još i i d e j a n, on bi bio uopšte najveći umetnik
na svetu« veli B. Tokin).
Iza njega putuju legije kao iza još jednog velikana, Španjolca
P i c a s s a. On je drugi veliki početak. Njegovi opet naslednici
nisu pošli ni koraka dalje: kubiste — čine samo varijante.
(Iznimka je opet Rus — najveći skulptor Aršipenko). Ku-
bizam je zato i pogodan jer je i suviše materijalan. Dok Kan-
dinskoga je uopšte teško varirati — imitovati. Držim: nemo-
guće. On jedini stvara sam i jedini to i može.
Spominjući ime Kandinski, mora se spomenuti i pokojni
Franz Marc (pao je na francuskom bojištu 1915. g.). Živeli
su zajedno u Miinchenu i otvarali nove puteve. Izdavali su re-
viju 1912. »Der blaue Reiter«. S njom i njihovim zajedničkim
radom udaren je temelj. Mare je mrtav ali pre svoje smrti
vizionarno veruje:
»in eine höhere geistigere Möglichkeit als diese
unmögliche Gegenwart«.
(»Schöpferische Konfession«),
On je morao misliti u tom času na Kandinskoga. Njihov i naš
duh je zajednički. Njihove duše lebdele su i lebde iznad
Moskve i iznad Verduna, iznad Tokia i iznad Zagreba. Sve je
to isto. Svuda je Čovek...
Mrtav je mrtav »Der blaue Reiter« ali živ je njegov brat u
Moskvi: Crveni Jahač.
Kandinski ovako svršava svoju rusku monografiju:
»polako brišu se ograde medju narodima kao što po-
lako bregovi postaju ravni. Čovečanstvo nije
više prazni odjek«,
Moskva! Moskva!
Naša su srca okrenuta ka Istoku!...
Tvoja duša i naša je duša....
Rusijo!
Izložba Vidović. Pre dvadeset godina to bi nas verovatno in-
teresiralo. Danas nam je to sasvim svejedno dali on postoji ili
ne. Jedan moj prijatelj arhitekta rekao je da su to »holandski
pejsaži«. Svi ostali tvrde da je »duša Dalmacije« i »našeg«
mora u slikama. Moj prijatelj arhitekta, inače šaljivdžija, ima
pravo. G. Vidović jedan je od preostalih i u naše doba zalu-
talih Holandeza,
Vinko Foretić - Vis Portret jednos Slovenca
Pokušaj jedne lojalnosti. (Ili lojalnost jednog pokušaja: »S a-
vremena hrvatska literatura« članak g. Lunačeka
u »Obzoru«).
On priznaje vrednost najnovijih. To je simpatično. No što je
bio nesretne ruke, kad je izabrao Krkleca za potvrdu svoga
pokušaja, krivnja je samo na njemu. Ali to zasad nije baš to-
liko od važnosti. Za nas je mnogo važniji naivni pokušaj g Lu-
načeka, da nas pomalo »isključi«, kao da »Zenit« revija koja
je internacionalna za sadanju našu literarnu pro-
dukciju i ne broji, jer ne ulazi u naš narodni i
plemenski život«. (!)
Eh, kako prozirno! Treba »Zenit« eliminirati, da uopšte ne
dođe u upoređenje. Ostaje prema tome jedina književna hrvat-
ska revija »Kritika«. — Vrlo dobro! Nemože biti upoređe-
n j a ali ni isključenja g. Lunaček!
»Zenit« uistinu nije hrvatska revija. Ona je internacio-
nalna i prema tome eoipso jugoslavenska! Interna-
cionalizam »Zenita« nipošto ne isključuje jugoslavensku
akciju već i radi same dinamike i zenit iz ma koga
mi unosimo kao novi duh, novu snagu, polet u
stvaranje nove svečovečanske kulture. To
treba uvideti i ne zaboraviti, da je to prvo i baš jugosla-
vensko sudelovanje u tome stvaranju!
P. S. Preštampavamo iz beogradske »Tribune« od 18. V. 921,
»Izjavu« g. Miloša Đurića kao dokumenat »elegantnoj, otme-
noj, jedinoj književnoj reviji u Zagrebu« —- »Kritici«.
11
»U najnovijem broju književno-umetničke revije Kritika (sve-
ska za april), koja izlazi u Zagrebu, izašao je moj pre tri go-
dine pisani članak »Kosovo«. Članak je štampan bez moga zna-
nja, i on ne može reprezentovati moje sadašnje koncepcije i
orijentacije. Za sada ovoliko, a u budućoj svesci Kritike reći
ću o tom slučaju više. Rukopis nalazio se u rukama mojih po-
znanika, i oni su ga na svoju ruku dali redakciji Kritike.«
Pesme jednog epigona i plagijatora: »Srebrna Čest a«. Kao
jedini potpisan je autor Gustav K r k 1 e c. Oni brojni, u toj
knjizi očiti i jasni, dobro su sačuvani u »njegovim« ženskastim
pesmicama. Ima ih čitava legija.
Snebivao sam se, čitajući ovu (kod nas valjda »najbolju«) a n-
t o 1 o g i j u. Molekuli i atomi raznih i mnogih ličnosti i pes-
nika zajedno s potpisanim autorom sačinjavaju jedan konglo-
merat koji je dosad u našoj literarografiji bio nepoznat.'
Zove se »Srebrna cesta«. Ličnost istog autora posve se gubi ili
gotovo i ne postoji. Asocijacije dovode posve druge na površinu
sećanja i svesti. (Čitalac dobiva groznicu!)
Verujte, bolje i lepše je čitati u originalu. Na pr., dobar
nemački pesnik Rainer Maria Rilke, koji je u nas malo
poznat, peva ovako:
»Meine gute Mutter
»seid stolz : I c h trage die Fah ne,
»seid ohne Sorge : Ich trage die Fahne,
»habt mich lieb : Ich trage die Fahne.«
Divno -— zar ne? Zato je to rođeno u duši jednog p e s n i k a
i to nije prepisano, To je doživljeno i nije posledica
papirnate kompilacije i transformacije koje se u nas sa velikim
priznanjem zovu: pesnik! (Gg. Bogdanović........ Lunaček!).
Osećate li vi veličinu te reči pesnik!?
Vaš »najtalentovaniji među najtalentovanijima« G. Krklec, ima
na strani 91, pesmu »Zastava« s ovim plagijatom:
»M ajko ja nosim zastavu«
Tako počinje svaka njegova strofa, a ono ostalo je transfor-
macija od R i 1 k e a pa do M. G r č i ć a (Pročitaj svršetak
te pesme i uporedi sa »Briga Materina« — »Antologija« B.
Popovića!).
Ja ne ću dalje da nastavim. Nije ugodno razotkrivati tuđu go-
lotinju. U takovom času osećam samilost i gnušanje. Ali
savest....
Imate li vi drugi savesti — umetničke savest i?
Zar sme ovakav da se zove pesnik kad to danas najviše
znači: apostol! ?
Najsiromašniji autor u našoj sredini je po vama »najtalentova-
niji«. (Nečudna srodnost!) Najnevredniji i najsitniji »rabotnik«
na tzv. »literarnom polju«. U kojoj drugoj zemlji ovakovo bledo
piskaralo koje je kao petlić skakalo na druge, (da prikrije
svoju slabost!) bilo bi već davno onemogućeno. U našoj, on
je najtalentovaniji — transformator doduše. (Vidi i
Bublićeve podatke u »Novostima« 1920.).
Sve ostalo prepuštam drugima, koji će imati više strpljivosti.
Potražite i uporedite: Nazora, Vidrića, Domjanića, Matoša i dr.
Ovo je samo kao mali dokumenat savremenoj hrvat-
skoj književnosti naročito g. Lunačeku.
Blaženi siromašni duhom jer su njihove — ceste srebrne!
Predavanja D. H, K, o ljubavnim poduzećima Napoleona, (!)
Da smo mi poštovaoci Napoleona dostojnije bi slavili 100-go-
dišnjicu. »Predavanje« držao M. Begović, Inače jedan od »ured-
nika« »elegantne«, »otmene« itd. »revije« »K r i t i k a«. Pre
Begovića Badalić. Posle njega Vernić. Sve se kompletira. Sva
predavanja »u stilu« t. j. mlaćenje prazne slame. Govore o
onome što ne svaćaju. »Leben mussman« kako to reče jedan
od »mladih«.
Imažinisti
Manifest moskovske grupe. Nas je još vrlo
malo. U poeziji: Sergej Jesenjih, Vadim Šer-
šenjevič, Anatolije Mariengov, U slikarstvu:
A k. u 1 o v i, E v d a m.
No naše su teorije zarazile prestonice i palanke. Svugde
imamo darovitih učenika. Jedini material poezije jeste
slika, reč kao takva,
Reč je u suštini — slika.
Nas se ne tiče sadržina reči, a još manje njegova .zvučna
obojenoist. 0 tome neka se prepiru muzika i filozofija.
Slika za nas nije način na koji ćemo iskazati neku mi-
sao van nje. Slika je za nas samocilj (Selbstzweck), Slika
kao takva — to je škola našeg električnoga jevanđela.
Mi imažiniste ne priznajemo podređivanja slika, i mi po-
zivamo pesnike, da odpočnu vers-libre slika. Mi prizi-
vamo k poetizaciji poezije, pomoću udaljivanja iz poezije
i filozofije, i naturalizma — i futurizma i muzičke instru-
mentacije.
Hiljade nežigosanih. Posle Hondreyovih 100.000 žig os an ih,
štampala je knjižara Kugli u Zagrebu nekoliko hiljada neži-
gosanih knjiga: U. Donadini — Igračka oluje,
»drama« u tri čina, koju bezuvetno treba žigosati pa makar i
bez državnog žiga. To je drama autorove slabosti! Drama jed-
nog nestvaranja i siromaštva!
Učestaše baš neki autobiografski »romani« i »drame«
(kao da smo željni golotinje, siromaštva i bede!) bez ikakove
umetničke vrednosti. Dakako »ekspresionisti«!
Spominjem još ovo: »Igračka oluje« svršava sa neveštom ko-
pijom jedne drame St. Przybiszewskoga: »Za srećom« . . .
Kopije . . . kopije . . . sve same ....
Kad bih se molio Bogu, prva bi mi molitva bila, da me izbavi
muka od čitanja ovakovih glupih »drama« i sličnih »romana«.
STRAST. ,,Roman iz beogradskog života“. Napisao S. D.
P i j a d e. Nova knjiga. To je sva njena vred.no.st —
prednost. Povećava broj. Ali u umetnosti ne važj broj,
kao na vašaru ili skupštini. Sva je jugoslavenska publika
skupština na kojoj se -- glasa, Ko više glasova — taj veći
— pobednik.
Slatki put toj „strastvenoj“ književnosti utrla je Andri-
ćevu „Zabavna biblioteka“ iz Zagreba, jer u Zagrebu
je koješta — zabavno.
(Čaklović je počeo još rđavije — s , Đavolicom ‘ a sad
se je „popravj-o“ i sledi put „boljih“ učitelja )
„Strasti“ je produkt literature: Afrodita, Poludjei-
vice i dr. S. D. Pijade je postumni sin P. Louysa, M, Pre-
vosta rođeni brat — Milana Begovića.
Zašto je g, Pijade čitao baš takove knjige? Možda koje
i tolike bolje, rodile bi nešto — „bolje“.
SU—JO—OO—OJ. Šta se čuje? Nastupile su metamorfoze g.
Ćurčina, komandanta rekrutske čete »Stara Evropa«. U broju
od 10. V. 921. mobilizovao je g. Ć. đačku četu rekruta pošto je
drugi i treći poziv otkazao poslušnost. Ništa zato! Ali »oni
koji dolaze« nisu još svršili ni rekrutsku školu, a komandant ih
izveo na javni mimohod. Po vojnim zakonima komandant treba
da se kazni. A po zakonu savesti isto tako radi redovnog sa-
mopohvalnog pisanja kritika o časopisu kome je sam urednik.
Prepoznaje se po šiframa: SU—JO—OO—OJ—UI. (»Jut. List«).
P. S, Inače »N. E.« kao i ostale revije napreduju u imitaciji.
Posle »Zenita« i ona menja boje papira.
M. Crnjanski: Dnevnik o Čarnojeviću. Izašao je roman našega
saradnika u izdanju bilioteke »Albatros« u Beogradu. O značaj-
nom romanu i o njegovom piscu biće opširno govora u idućem
broju.
♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦♦
12
w
*K
!
CANUDO O KINEMATOGRAFU.
B. Tokin.
»La Revue de l'Epoque« u Parizu publikovala je od februara
do maja »100 versets d’i n i t u t i o n« R. Canuda. To su niz
aforizama, misli, razmišljanja i ideja o lirizmu svih umetnosti.
Napisane u stvari kao uvod da se što bolje ističe važnost kine-
matografa. Svaki deseti »verset« ovaj je : ko će izraziti bes-
krajno pomoću nedefinisanog.
Odgovor je finalni »verset«: Et seul l'indéfini peut
exprimer l'infini, a to je kinematografska umetnost. Do-
nosimo u prevodu i resimeu one delove koji govpre o kine-
matografiji.
A 3. verset. Svakako to je basnoslovna evolucija muzike
potpomognuta naukom koja je dozvolila da se stvara nova
umetnost, u pravom smislu u m e t ia\tf š t 2 0. v e k a, nijednoj
drugoj slična. Ja govorim o kinematografiji. Podrazumevam da
sjedinjuje umetnost vremena i prostora, plastične umetnosti u
pokretu, viziju forama razvijene u ritmu, fuzionisanje svih
izraza ljudskih i van svih dosada poznatih estetskih granica.
Jedna od najvećih etapa čulnosti, afirmirajući se, fiksirajući se
odgovara suvereno jedinoj dogmi umetnosti : boriti se
protiv prolazećeg života, života koji žuri
dalje, fiksirajući za sva vremena njegove
izglede izraza.
Resime verseta 94—95, Canudo govori o tome kako se
u kinematografskoj umetnosti plastičar i ritmičar sjedinenjuju
u radu: ecraniste. On predlaže taj izraz mesto metteur en
scène. Nauka i umetnost isto su tako sjedinjene u kinemato-
grafiji koja je »pretsava tela i duše«,
9 6. verset. U opštoj neizvesnosti i nemiru današnjeg istorij-
skog časa i predzorja jedne dosad nevidjene civilizacije i sva-
kako izvanredne sjajne i bogate, umetnost kinematografa unosi
jednu izvesnost. .. česti. Jedno zastajanje života u sred naj-
užurbanije i najgrozničavije aktivnosti ljudi. Žeđ prostora uveli-
čana lakoćom načina kojim se ona može gasiti i ta »bolest«
koja je naša, današnja, ta obcesija — groznica života prepunog,
ta patetika prepunog života nalaze satisfakciju u uži-
vanje koje pruža kinematografska umetnost. Život ljudi postaje
sve više simultan. On se dopunjuje pred našim očima. Ljudi
umnožavaju bezmerno svoje vizije prostora bića i stvari. Snaga
kinematografske vizije jeste u neograničnoj elastičnosti veza,
odnosa, fascinacija, u našem triumfu nad prostorom, vremenom,
prirode i raspoloženja duša. Staro jedinstvo vremena i prostora
nema više vrednost pred bitnim jedinstvom života kakvog daje
umetnost kinematografa,
Resime 97—99. verseta. Priroda sama igra ulogu — nagla-
šava Canudo! Kinematograf je isto tako elan duše i emotivan
po svome pokretu. On je »vidljiv izraz beskonačnosti«. On je
»indéfini mora i želja u svim svojim sensibilnim oblicima«.
Verset 100. I jedino nedefinisano može izraziti beskonačno.
Canudo je jedan od onih retkih koji su u Francuskoj pisali sa
razumevanjem o kinematografu. Sa razumevanjem i osećajem
dostojnim nove umetnosti. Ivan Goli, Mierendorff u
Nemačkoj, Delluc, Galtie r-B oissiere, Elie Faure,
u Francuskoj se mogu još spomenuti kao prvi estetičari nove
umetnosti, kao ljudi koji su pokušali i umeli, da osluškuju za-
kone umetnosti koja se radja. Njihove studije — i studija pisca
ovih redaka, koji nije toliko skroman da ne bude svestan važ-
nosti njegovih studija o kinematografu naročito one koja je
izašla u prvom broju »Esprit nouveau«, — udarile su te-
nïelj estetici nove umetnosti,
Herman Wendel: Von Marburg bis Monastir. — Eine süd-
slawische Reise, Druck u, Verlag der Frankfurter So-
ci etäts-Druckerei,
Nas mnogo ne interesuju putopisi Ali bio sam ipak zna-
tiželjan što je vidio g. Wendel u Jugoslaviji. Nažalost g.
Wendel nije vidio ništa. Vidio je sela. Njegove slike
kao da su birane da nas prikaže na svim linijama —
selom.
Knjigu treba sa našeg stajališta najodlučnije osuditi.
Nama je žao što g. Wendel ništa nezna o Novoj M I ä-
dojJugoslaviji!
Trgovci knjigama. Ima u Zagrebu i neka ,,Narod-
na knjižnica". Kome „narodu" ona pripada, teško je
odrediti. Ona je mnogo više „Sopstvena" nego narodna.
Trebala bj se zvati: Trgovačka sopstvena biblioteka
knjiga, urednik M. B, Janković (po krsnom listu M, Bla-
žekovlć.)
Ovo nam je najviše upalo u oči: U „prevodu" ove bi-
blioteke izlaze u poslednje vreme neke knjige (Le Bon:
Psihologija gomila, Dostojevski: Bedni ljudi, Dumas: Go-
spođa s kamelijama. P, Louys: Afrodita. Maupassant:
Baština (čir, Nasledstvo), Herceg: Gjurkovićeve kćeri, M.
Gorki: Na dnu) kojie su već davno prevedene na naš
jezik i štampane —• ćirilicom. Sve ove knjige ne nose
nigde imena prevodioca (tek neka početna slova), a niti
ikakove napomene ako je možda preštampano
s ćirilice. Teško je reći nešto pozitivno, ali se može
s pravom sumnjati, da se ovde radi o čisto merkantilnoj
i nesavesnoj raboti.
U ime naroda, u ime Boga, u ime umetnosti — podiže
se jugoslavenska trgovina — trgovaca knjigama. Oni šta
više ne šalju knjige revijama čim izađe koja nepovoljna
kritika.
Oni misle, o njima treba pisati uvek povoljno, da bi to
bilo u interesu njihovih — džepova.
Hoće li se iko- pobrinuti, da Ustavotvorna Skupština do-
nese osim drugih §§ i reformi i neki § o autorskom
pravu književnika ,i umetnika u našoj zemljii!?
Makar § pod imenom: „Zaštita višjh životinja" u Ju-
goslaviji.
Le Penseur. Film E. Fleya (Olimp kino). Ovaj francuski film
svakako je pokušaj novoga. Ceo je komad više naznačenje
onoga što se u tome pravcu može dati negoli ispunjenje toga.
Tim putem treba poći. Glumac koji igra glavnu ulogu A. Nox
odličan je, — Ostali filmovi što ih vidimo u Zagrebu osrednji
su. U jednome C, V e i d t ponova pokazao da je neosporno
jedan od najjačih i najizrazitijih kino glumaca. — Ovde i onde
dolazi po koji prijatan, svež američki komad bez naročitih
pretenzija, ali pun života.
Prevodi naslova su nakaza našeg jezika!
Redakcija je primila sledeće knjige i revije koje su vredne da
se spomenu:
Rudolf Pannwitz:
Die Deutsche Lehre,
Botschaft des Geistes an das Volk der Arbeit,
An die Jugend,
Mythen: III Der Elf,
I Das Lied vom Elen,
Baldurs’ Tod.
Einführung in Nietsche,
Botschaft des Geistes,
Das Namenlose Werk,
Der Gott,
Europeisches Gedicht,
Der Geist der Tschechen,
Pannwitz je pesnik i filozof o kome ćemo opširnije govoriti i
njegovim delima u jednom od narednih brojeva. Njegovo de-
13
lovanje u Nemačkoj je ogromno ali i-nesimpatije prema njemu
tobože zbog »anacionalnosti« pošto naglašava dolazak naše
slavenske klasike u Evropu. Zenit će doneti i origi-
nalne neštampane njegove pesme.
Clarté nedeljni list pariške grupe sa uvek odlučnim člancima.
Sturm. Sveska za maj. Naročiti crteži. Chagall, Delannay
Waiden: Dichtung zwischen Menschen.
Cinéa. No 1. Uređuje L. Delluc. Vrlo moderan kinematografski
časopis sa odličnim člancima od Delluca, I. Golla, Landnya itd.
Vanredne kinematografije.
Červen. Češki tednik koji reflektira u sebi odjek jednog vre-
mena ali nema stvaranja.
Narodno kazalište u Zagrebu. Pokazuje volju da se »spase«. I
uspeva. Ima ih koji u tu svrhu upotrebljuju krizu, drugi poli-
tiku, treći kulturu, četvrti gostovanja. Ovi poslednji su naj-
famozniji. Da uprkos sviju »kriza« (kao da nije oduvek zavod
koji bi se morao nazivati »kazalište kriza«! održe svoje ničim
opravdane pozicije neumetničkog rada, ispomažu si go-
stovanjima. To je važno za njihov položaj (glavni movens).
Blago nama. Gostovanja. To je vrlo jednostavno. To se samo
plati i štampa se gosta debelim slovima. Ali raditi — stva-
rati?... To je sporedno. Reputacija je spašena. I to je za
Zagreb najglavnije. A što je Narodno Kazalište sopstvenom
svojo snagom stvorilo? Gde su njegova stvarna u m et-
nička delà? (Na vrbi i u gostovanjima!) Zar je to vaše
opravdanje što postajete izletište, (slovo 1 ne sme se izmeniti
sa m !).
Stanislava Wysocka poljska dramska glumica gostovala je me-
seca maja 1921. Imena njenih uloga: gđa Alwing, Hamlet,
Elektra i gđa župnikovica u — Stanislav Wispyanski: Kletva
(vrlo važno. Preveo novi majski intendant.)
„GORANIN” INDUSTRIJA DRVA D. D.
PILANE: CENTRALA ZAGREB SKLADIŠTA:
LOKVE I CRNILUG PALAČA HRV. ESKOMPNE DANKE RIJEKA I BAKAR
Kupuje svaku vrst jelove,
bukove i hrastove gradje.
Prodaje fob. Bakar i cif.
svaka luka Sredozemnog
mora.
Naše detaljno mišljenje sigurno nikoga ne interesuje. I to mota
da bude tako. Mi i ako ga ne iznosimo, ono je ipak ovde. Na
jedno poznato pitanje o kazalištu odgovorićemo u sledećem
broju.
BIBLIOTEKA ZENIT
počinje izlaziti polovicom juna.
Broj 1 :
LJUBOMIR MICIĆ
BOŠKO TOKIN MANIFEST ZENITIZMA
IVAN GOLL
na srpsko-hrvatskom, francuskom i nemačkom jeziku.
Broj 2 :
IVAN GOLL : RADIOGRAMME, pesme.
Broj 3 :
BOŠKO TOKIN: EURITMIJA, tragikomedija.
Broj 4 :
VIRGIL POLJANSKI: ELEKTRIČNE STRANICE, projekcije.
Broj 5 :
LJUBOMIR MICIĆ: KOLA ZA SPAŠAVANJE, metakozmičke
vizije.
♦♦♦♦♦»♦♦♦»♦♦♦»♦«♦«»♦♦♦♦♦a
Pretplata „ZENITA“
Na ćelu godinu .. ............ 30 dinara
Na pola godine ................. 15 dinara
Na Četvrt godine .. .. ......... 7*50 din.
Pojedini broj 3 dinara.
Za inostrans*vo u francima.
Izlazi redovno svakog prvog u mesecu.
Vlasnik i odgovorni urednik LJUBOMIR MICIĆ.
Tisak »TIPOGRAFIJA« d. d., Zagreb.
I. hrvatska
tvornica za elekro-industriju
Ivan Paspa i sinovi
Zagreb
Tvornica: Gundulićeva ulica br. 41, Telefon 7-25
Prcdavaana: Bogovićeva ulica 9, Telefon 8-99
Nakladno i grafičko reprodukciono poduzeće
Zagreb, Marovska ulica 21, Telefon broj 11-78
Izrađuje:
klišeje, auto- i fototipije, za tisak u jednoj i više boja.
Crteže za reklamu, plakate, etikete, tiskanice.
Dionice i vrijednosne papire.
Adler, Borovic i Neusser
7. (dvoriite)
Velik
ostala manufakturna roba
Svakom pušaču
prcporuča se isključivo samo
Cigaretni papir Tuljci
„Golub“ patent „ Zagreb Monopol“
„Golub“ knjižice „Derby“
„Raily “ „Dearling“
„Jarac“ „Sudan“
„Selam“ „Jugoslavija“
„Fadilet“ „Renommée“
koji su najbolje i najzdravije vrsti.
Proizvodi: „Golub“ 1 Prve hrvatske
tvornice cigaretnog papira i
tuljaka d. d.
Z a g r e b,
Maksimirska cesta 10. Telefon 956.
Domaća tvornica rublja d. d.
Zagreb
Ravnateljstvo : Jelačićev trg 2
Tvornice: Jelačićev trg 2 i Krajiška ulica 20
Aa
Proizvađa
muško rublje
svake vrsti u najboljoj i najsolidnijoj izradbi