kom; časopis 391 doneo je jednog dana sliku Marcel Du- champ-a LHOOQ, to je bila reprodukcija Leonardove Mona Lize, ukrašene lepim malim brčićima; na matineu časopisa Litterature, Picabia izlaže jedan crtež kiedom naslikan na crnoj tabli, i taj se crtež sunđerom briše pred publikom. Da- daisti su uložili jedan ogroman napor da unište sve što je bilo kriterijum lepog, dobrog i razumnog. Pesništvo je tre- balo razoriti njegovim sopstvenim sredstvima. Louis Ara- gon objavljuje ovu pesmu: SAMOUBISTVO A b c đ e f g h i j k 1 m n o p q r S t U V w X у z t Objavljuju se pesme koje su sastavljene od isečaka iz no- vina, ili od izmišljenih reči, ili samo od slova i brojeva. A Gospodin Aa Antifilozof Tristana Tzare bezobzirno ismeva sam osnov svake metafizike. Primeri takvog destruktivnog aktiviteta su bezbrojni. Dadaisti su nemilosrdno trošili svoju inventivnost, bežeći stalno od dosade, ravnodušni i nasrtljivi u svom humoru, sumorni u svom prkosu, umorni i anarhistični u svojoj negaciji; težili su svom snagom Revo- luciji, ma kakvoj bilo, ali nisu u njoj videli nikakav stvarni izlaz iz tog sveopšteg bespuća, unapred u svemu razočarani,. uvereni u besciljnost i uzaludnost svega i svačega. Svi kri- teriumi su bili izgubili svoju vrednost i zaista se više nije znalo šta je to bolje, gore, pametnije, lepše, podnošljivije, srećnije... I uostalom, kada se sumnja u sve, kada se ima to »osećanje teatralne uzaludnosti svega«, čemu sve to? Kada je očevidno da ljudi nisu zato na zemlji da slave boga, koji ne postoji, kada možda uopšte ništa ne postoji, ili je bar svakako tako smešno i neizdržljivo? Logika nije vredela ništa; dosta je bio jedan neočeki- van upad apsurdnog i logična konstatacija je prskala kao mehur od sapunice. Dadaizam je bio skrenuo pažnju na Ia- koću kojom se razvijanje logične svesne misli može razbiti trenutnim opuštajem prirodnoj težnji misli ka apsurdnosti i