23 anarhiji. Interesujući se doduše samo za destruktivnu vred- nost te spontanosti, dadaisti su u stvari ukazali na meha- nizam slobodne asocijacije misli, Prve pesme dobivene pu- tem još rudimentarnog pisanja (Prva nebeska avantura Go- spodina Ant\pyr\na, od Tristan Tzare), datira iz 1916 godine. No prava priroda tog pisanja ne samo da nije bila ekspli- citno razjašnjena — budući da se Dada protivio svakoj eksplikativnosti —, nego čak nije bila ni uočena. Destruk- tivni dadaizam mogao je negirati, i samo negirati, prevlast svesti, ali toj svesnoj misli nije mogao protivstaviti pozi- tivnu vrednost elemenata podsvesti, jer jednu pozitivnu vrednost on uopšte nije mogao priznati: svaka afirmacija bila mu je strana, izgledala mu je neprilična. (Negacija da- daizma bila je bez stvarne sadržine, jer nije priznavala ni onu sadržinu na kojoj se u stvari osnivala: ona nije bila di- alektička negacija.) Dadaizam je bio ipak jedan presudan momenat u uvi- đanju te ogromne važnosti podsvesti, i jedan znak vre- mena u pogledu širokog interesovanja za podsvest, koje je posle Rata bilo obuzelo duhove. Nije nimalo stvar slu- čaja što je svet prvi put u to doba obratio pažnju na otkrića profesora Freud-a, o kojima se dotle uporno ćutalo. Dadaizam se javio kao eksplozija u jednoj teškoj i »naelektrisanoj atmosferi« koja je posle rata nastala iz bezbrojnih komponenata. U grozničavom previranju i ko- mešanju ideja, parola i gestova, onaj pravi moralni revolt koji je svakako bio pristupačan u tom brutalnom prodoru podsvesti u poeziju i u život, nije se mogao u prvi mah jasno izdvojiti i razlikovati od površnog bunjenja bez stvarnih posledica. U većini slučajeva zaista se i radilo samo o tom bezopasnom bunjenju, i ovo je, razume se, pred zahtevima materijalnog života, vrlo brzo splaslo. Većina dadaističkih larmadžija, neko pre neko posle, urazumila se, legla na rudu, postala sastavni deo onog istog stanja stvari koje je sa tolikom bukom napadala, i tako pokazala da nije znala o čemu se stvarno radi.