36 veo je nadrealiste da svojoj negaciji daju sve konkretnijr karakter. Već jula 1925, oni objavljuju jedno Otvoreno pi- smo g. Paul Claudel-u, u kome jasno ističu nepomirljivost poezije i moralnih revolucionarnih zahteva koji iz nje re- zultiraju, sa mračnjaekim reakcionarstvom koje podrazu- mevaju Claudel-ov položaj francuskog ambasadora i nje- govo ispovedanje katoličke vere. Iste godine, rat u Maroku izaziva dodir nadrealista sa levičarskom grupom »Clartć« i publikovanje kolektivnog anti-imperialističkog manifesta Revolucija рге svega i uvek. Bilo je neminovno da se jedan revolt sa tako realnom bazom i sadržinom, kao što je to od samog početka bio nadrealizam, pravilno orientiše u svetu činjenica, da se pouzdano uputi ka jednom ispravnom socialnom stavu. Jer taj revolt nije bio samom sebi cilj, on je imao kao podlogu iskrenu želju da se ostvari nešto što je potisnuto i zarobljeno, i ovo orijentisanje znači samo traženje što efikasnijeg sredstva da se »digne strahovita za~ brana«. Ovde se ne možemo zadržavati na pojedinim momenii- ma tog orientisanja, koje je, baš zbog njihove velike iskre- nosti, od nadrealista zahtevalo jednu stalnu i produbljenu: analizu njihove misli i budno razlikovanje onoga što je u njoj živo i plodno, od onih poslednjih ostataka buržoaskog nasledstva koji su se provukli kroz nemilosrdnu dadaisti- čku porugu, kroz posrednu psihoanalitičku kritiku i kroz ogromno brisanje zahtevano praktikom automatizma. Je- đan od momenata tog orientisanja, te analize mogućnosti realne akcije, predstavlja brošura Pierre Naville-a Revolu- cija i intelektualci (Šta mogu da učine nadrealisti?). Ali glavna inicijativa u tom orijentisanju i u autokritici koju je ono tražilo, pripada, od prvog trenutka Andre Bretonu, koji je još u oktobru 1925 ispravljao anarhistički stav izve- snih svojih drugova i jasno naglasio kakav je jedino stvarni i neutopistički oblik onog menjanja sveta kome je od samog početka težio nadrealizam. S druge strane međutim, kako se za nadrealiste nije radilo o površnom i apstraktnom do- vođenju ili nedovođenju u sklad njihovih dotadanjih čistO' nadrealističkih preokupacija sa socijalnim uverenjem đo koga su ih baš te preokupacije dovele, bilo je potrebno još onda pokazati i dokazati da te preokupacije nisu nikakav intelektualni balast, već jedno stvarno iskustvo iz koga