50 Istina, iz toga ne izlazi da radnici ne učestvuju u toj izgradnji. Ali oni u njoj ne učestvuju kao radnici; oni u njoj učestvuju kao teo- retičari socializma, kao Proudhon i Weitling; drugim rečima oni u njoj učestvuju u onoliko u koliko uspevaju da steknu manje ili više savršeno znanje svoje epohe i da ga unaprede. Međutim, da bi oni to češće uspevali, treba se truditi da se podigne nivo njihove svesti, potrebno je da se oni ne zatvaraju u veštački suženi okvir »literature za radnike« i da nauče da sve bolje razumu opštu iiteraturu. Uosta- lom, ne može se reći da »se oni zatvaraju« u jednu specijalnu lite- raturu, drugi ih u nju zatvaraju: oni sami čitaju i hteli bi da čitaju sve što se piše za intelektualce, i samo izvesni bedni intelektualci misle da je »za radnike« dovoljno govoriti o životu u fabrici i gnja- viti o onome što oni i sami odavno znaju«... Ja odbijam da osudim ma u kome od istraživanja koja su mu svojstvena, nadrealizam, mada bi neki hteli politički da ga osudim, i još uvek ne prestajem da očekujem od samog njegovog postajanja, koje nas je i dovelo, moje prijatelje i mene, na revolucionarni plan gde se danas nalazimo, ja očekujem i dalje od njega da svedoči na videlu dana o našoj volji, koja je volja da pomognemo napretku znanja naše epohe i u isti mah da služimo cilju proletarijata«. ★ Naučan duh nije a priori dat čoveku, on se postepeno stvara savlađujući vrlo veliike teškoće, kroz celu istoriju čo- večanstva. Moderni naučni duh je plod sume svih iskustava stečenih u pojedinim granama nauke koje su vrlo često postale nezavisno jedna od druge i kao rezultat evolucije izvesnih u početku nenaučnih teorija i preokupacija. Te preokupacije i te teorije ističu se time što su bile izuzetne, što nisu bile sastavni deo normalnog i racionalnog života društva. Tako je astronomija postala iz iracionalno-siste- matske astrologije, hemija i medecina iz hermetičke alhe- mije. Poznato je koliko naučni socializam duguje utopiskom socializmu osamnaestog veka. Svaka od tih izuzetnih i sme- liih koncepcija sadržavala je izvestan material koji je bio sposoban da evoluira i da tom svojom evolucijom negira svoje prolazno i nenaučno uobličenje. Ta transformacija izvesnih izuzetnih i smelih koncepcija u naučne, vrši se sasvim prirodno prvo u onim slučajevima gde je predmet ispitivanja najdalje od samog čoveka. Tako se prvo saznalo da zemlja nije centar sveta (Kopernik, Galilej); tek posle dugog vremena, da čovek nije stvoren po obličju božjem, već vodi svoje poreklo od životinja (Darwin); da društvena organizacija u kojoj živi nije večna ni racionalna (Магх i Engels); da njegov svestan život obuhvata samo jedan mali