54 nije time ni odbačen za boija vremena sa izmenjenim mate- rialnim uslovima života. Odbacivanje cele psihičke super- strukture (ideali, nad-ja, savest, moralne dogme, razum itd.), obelodanjivanje i izražavanje stvarnih želja čoveka, sve to može biti rezultat samo jednog spontanog procesa. Nadrealistii tvrde da je početak jednog takvog spontanog procesa već sad moguć, i da je nadrealizam, u raspadanju klase iz koje je proizašao i u ogromnom napretku svesti na svim poljima, našao već sad neke od uslova za početak odba- civanja psihičke superstrukture, obelodanjivanja i izraža- vanja stvarnih želja čoveka, a svakako za moderan naučan rad koji odatle proističe. Nema nikakvog razloga da čovek ne upozna odmah šta je on, šta može da bude i koja su mu sve sredstva na raspoloženju, ако za to postoji i najmanja mogućnost. Prirodno je da nadrealizam mora odbiti i zahtev da se obustavi nadrealistička eksperimentacija i da se nastavi isključivo naučan i kritički rad. Ako se priznaje da nadre- alizam može da radi naučno, onda je zaista teško tražiti od njega da zatvori materialni izvor tog naučnog rada. Nešto smerniji zahtev, da se nadrealistički eksperimenti (automatski tekstovi, pesme, slike, simulacije itd.) nastave, ali da se više ne objavljuju, mora se isto tako odbaciti. Jedan naučan rad može imatii punu vrednost samo ako se eksperimenti na kojima se osniva publikuju. U slučaju nad- realizma postoji još jedan jači razlog: nadrealizam nije jedna indiferentna nauka, on je borben i zato ne pristaje da napusti jedno tako neposredno sredstvo kao što je ob- javljivanje svojih eksperimenata.