.5 Kozmos je haos. ft Duh je uladar haosa ali ne gospodar. Haos je vecan. \ ft • y Mora biti haosa. ft , Duh nije apsolutan jer nije izvrsio konacno delo. ft Konacno delo Duha bice smrt Zemlje. ft • ^ . : . /• >* ‘ • . * , ’ y . // -v ; : - : '. Da nema haosa ne bi bilo stvaranja. ft Da nema stvaranja ne bi bilo haosa. * 4 * Novo uvek izaziva haos. * > Duh Zenitizma: Etika Haosa * y • ' ; 1 Covek je u vecnom haosu. ft Covek je haos. * ^ * * ZENIT1ZAM : ETIKA COVEK A * Heroizam Duha: Barbaro-Genij. ft »■ Barbaro-Genij : najvisa snaga duha - pojam za Maksimalni Duh. Takav je novi svet: METAKOZMOS ft Neka budu nase pesme huka i buka tvornica u kojima pevaju masine i radnici: COVEK Neka budu nase pesme zvona crkava u kojima pevaju oltari i zvonici: BOGODUH Neka budu nase pesme kameni krovovi visokih bregova sa kojih se pozdravlja i prsti: SUNCE Neka budu nase pesme oblaci i oluje s kojih pevaju munje: ZENIT Neka budu nase pesme krvoskok koji peva himnu: KOZMOS-HAOS-REc Najveca nasa pesma bice: COVEcANSTVO Nase pesme nisu pesme zenskih ljubakanja. Nase su pesme topot gradova, ulica, trgova — grmljavina oluja i ponora. Nase pesme nisu pesme srokova i rima. Nase su pesme ritmi nategnutih kozmickih svodova u svetu astrala i vizije. Nase pesme nisu pesme iskurvanih zena i profanih muza. Nase su pesme pokreti prostora i buducih svetova sto dolaze onkraj Zivota i Smrti. Nase pesme — drame — reci — simfonije — linije — tonovi — pokreti — nemaju zakona. Zakon: PROSTOR Pesma: RECI U PROSTORU Religija: ZENITIZAM Rudolf Pannwitz — Gedichte Gewitter droheten äonen lang Der alte wald ward länder breit geringe Zu junger urnatur erkennt’ todhang Dem letzten menschen wuchs die stärkste schwinge Die abende erblauen bang, Wen schlug der erdgeist du nun lös! in solche schlinge? Mir ahnt allwirre nacht der heerwurm vor mir dringe Ich bin nur noch ein lobgesang Um ewige dinge. Auf dem türm der sonne vollfeuer zu zünden Die über beiden halben erden gleicher schein Den träum von mittnacht mit dem mittag-traum zu ründen In das meer zu spenden wasser und wein . . . 0 die Zeiten erglühn! grosz äon Aus sternenraum aus mutterkluft gefahren Verrollt die alte weit gold glück und hohn — Wehe! wie willst du dich bewahren? A. Wachsmann — Prag Krajina Chanson d’une Lanterne Ivan Goll — Paris Petits tramways aux ailes d or Vous en allez! Vous en allez! Tous les quarts d heure avec des femmes en tussor Et des messieurs entulipés Nous restons seuls! Nous restons seuls! Quai noctambule Bar fraternel • « ' • ^ ^ • à ♦ J* ' I Affiches rouges qui s en fichent 0 seuls! Si seuls! Tous les bâteaux sont partis pour St. Cloud! Les hirondelles meurent Et tant de tangos non dansés! Lanterne paiement malade: Mon Coeur: qu’attends tu donc au coin du mondç? >>Radiogramme«,