35
današnjem društvu dokazivali su njihovu nesvodljivost i
njihovu subverzivnost.
Ta nesvodljivost i ta subverzivnost bile su, u prvi mah,
toliko neočekivane i toliko nametljive u svojoj očigledno-
sti, da je ljudima koji nisu bili upućeni u istoriski materia-
lizam moralo izgledati da je ta primarna revolucionarnost
izvornog delovanja čoveka jedino što je i moralno, jedino
što se može protivstaviti jadnom i sputanom životu čoveka
u današnjoj civilizaciji. Prvi broj časopisa La Revolution
Surrealiste nosi na koricama ovaj motto: Treba doći do
jedne nove Deklaracije Čovekovih Prava. U ime tih »čove-
kovih prava«, u ime virtuelne slobode duha, nadrealizam se,
u to doba, obara više na vidne simptome represije, nego
na njene materialne uzroke, koje nije mogao bez pozna-
vanja istoriskog materializma da jasno uoči u njihovoj ođ-
lučujućoj važnosti. Revolucionaran u načelu, nadrealTzam,
pre no što je shvatio materialnu uslovljenost svega onog
što je želeo da promeni i materialnu uslovljenost samog
tog menjanja, nije mogao razumeti odnos slobode i nuž-
nosti. Ono što je u čoveku neodoljivo zahtevalo da se oslo-
bodi, i što je u poređenju sa uskim vidikom dozvoljene
stvarnosti izgledalo kao oličenje slobode, bilo je suviše ši-
roko i zanosno da bi se odmah moglo razumeti da »sloboda
nije u iluzornoj nezavisnosti od prirodnih zakona, već u
poznavanju tih zakona i u mogućnosti, osnovanoj na tom
poznavanju, da se oni iskoriste za postizavanje određenih
ciljeva«, da je ostvarenje slobode mogućno .jedino preko
poznavanja nužnosti. Jednoj tako krajnjoj težnji ka slo-
bodi, a bez uviđanja pravog materialnog puta do te slo-
bode, pesimizam je neizbežno bio inherentan. Otuda toliko
očajanja u prvim nadrealističkim pozivima na odstupanje
od racionalnih i racionalističkih životnih postupaka (Ara-
gon, Desnos, Antonin Artaud). Anketa o samoubistvu (La
Revolution Surrealiste No 2) postavlja pitanje da li je sa-
moubistvo jedna solucija, jer se zaista nije moglo nazreti
pravo rešenje moralnog problema sve dok se on postavljao
u jednom tragičnom metafizičkom obliku.
Nadrealistički revolt zadržao je samo vrlo kratko vre-
me taj apsolutno i metafizički pesimistički oblik, jer uskoro
je počela da se stvara svest o realnoj mogućnosti Revolu-
cije i o njenom pravom značenju. Sam razvoj događaja пг