51
deo njegovog stvarnog psihičkog života (Freud). A sada se
radi o tome da čovek na osnovi obelodanjivanja svojih naj-
spontanijih želja, revidira sve dosadanje kriteriume mo-
ralnih i poetskih vrednosti.
Postanak i postajanje nadrealizma predstavlja trans-
formaciju implicitno dialektičke sadržine izvesnih smelih
poetskih i moralnih koncepcija i pobuna (od Marquis de
Sade-a do dadaizma) u jedan realan i eksplicitan doprinos
modernoj svesti i moralu, dakle stvarnom menjanju sveta.
Neprilagođavanje i revolt svih onih najrazličitijih Ijudi
od kojih je svaki za sebe i protiv svoje volje došao u ne-
pomirljivi sukob sa porodicom, školom, crkvom, društvom,
postaju potpuno jasni tek posle otkrića da su sve prave
ljudske vrednosti i želje bespravno potisnute u podsvest, u
ime jedne racionalističke logike i jednog lažnog morala.
Isticanje vrednosti onog što psihički automatizam obeloda-
njuje, to jest konstatacija da je podsvest najdublji i naj-
dragoceniji, u stvari jedini izvor ljudskih izražavanja u ле-
ograničenom smislu te reči, već samo po sebi predstavlja
jedan protest protiv prevlasti racionalističke misli, povlači
za sobom negaciju postojećeg morala i buržoaske kulture.
Psihoanaliza, koja uostalom nije umela da povuče posle-
dice svoga saznanja, pruža prvo objašnjenje tog bogatstva
podsvesti nasuprot siromaštvu svesnog ja, time što tvrdi da
su pod uticajem vaspitanja bezbrojne želje potisnute u pod-
svest, da su u njoj nasilno zadržane jednom nesvesnom
kontrolom, psihičkom cenzurom, na bazi koje je izgrađena
moralna savest. Kada se međutim uvidi da je ta savest pod-
loga i funkcija jednog lažnog morala, onda se kao jedini
stvarni moral ukazuje baš ono što je u ime lažnog morala
potisnuto u podsvest, to jest, ukazuje se da bi u jednoj ide-
alnoj situaciji jedina moralna soluciija bila slobodno ostvari-
vanje želje. To ostvarivanje onemogućeno je u današnjem
rasporedu onim istim što je i prouzrokovalo potiskivanje
želja. Iz te nemogućnosti rađa se revolt. Ovaj se okreće pro-
tiv unutrašnjihispoljnih prepreka ostvarivanju želje: religije,
familije, konvencionalnog morala, vaspitanja, škole, štam-
pe, šovinizma, patriotizma, umetnosti itd. itd. To napadanje
je jedna beznadežna negacija, ali ono samo, pod nepresta-
nim impulsom revolta, i sa neprestanim prilivom saznavanja
o podsvesti, dovodi do svesti da je njegova destruktivna